Sve što u Hrvatskoj ima poslovnu budućnost: sve bolje nekretnine, poljoprivredne i industrijske tvrtke, banke, turistički biseri, vojne baze, glavni nogometni klubovi, te većina komunikacijske mreže, medija i infrastrukturnih djelatnosti, najvjerojatnije će i prije kraja 2004. godine biti u većinskom posjedu inozemnih investitora.

Ta neobična slika konačnog tranzicijskoga salda u još suverenoj Republici Hrvatskoj neminovno se nameće nakon jučerašnjeg, vrlo znakovita skupa u Ministarstvu financija, na kojem je obavljena “razmjena mišljenja” između potpredsjednika Vlade Slavka Linića i ministra financija Mate Crkvenca s jedne, i osamdesetak vodećih hrvatskih ekonomista i menadžera (uz podjednako znakovit izostanak još najmanje 20-ak podjednako važnih imena iz tog miljea), s druge strane.

Kao zemlja, čije će gospodarstvo i financije biti pod punim, većinskim vlasništvom stranih kompanija i banaka, te osiguravajućih i investicijskih kuća, Hrvatska će među prvima sa Balkana biti umrežena u pravni sustav Evropske unije, kao i u sustav NATO-a, te će svojim novim gospodarima koje će predstavljati dvije-tri mega banke i desetak vodećih multinacionalnih kompanija poslužiti kao ulaz za umrežavanje cjelokupne regije jugoistočne Evrope i za konačnu “novu arhitekturu” Balkana.

Na tom će prostoru sve nasIjednice bivše SFRJ i sve njima susjedne zemlje platiti masnu ekonomsku, socijalnu i sigurnosnu cijenu “povratka u Evropu”: kroz kronično visoke stope nezaposlenosti, kroz kronične vanjskotrgovinske i proračunske manjkove, kroz kronično visoke i jalove izdatke za borbu protiv korupcije, i kroz odgovarajuće doprinose NATO-u. Novo će trajno blagostanje, ne varaju li nas asocijativne slike s jučerašnjega skupa u Zagrebu, nastupiti već za 20 godina, kada će kao znatno obrazovanija i poduzetnija u igru ući populacija, koja ovih dana u vrtićima pjeva, kroz generacije vrtićanaca, najpopularniji song “Ide jesen, ide, ide...”

Najčvršću potporu Vlada je za svoju politiku, usklađenu sa stavovima MMF-a i Svjetske banke, jučer dobila od Damira Vrhovnika iz “Viktora Lenca”, Darka Koritnika iz “Kraša” i Stjepana Šafrana iz Hrvatske obrtničke komore, a snažne poticaje da bude još žešća u obrani interesa stranih banaka i investitora, od čelnih ljudi Zagrebačke i Privredne banke Zagreb, Franje Lukovića i Bože Prke. Većina odazvanih je svoje odšutjela, neki su nešto otfrazirali, pa otišli, neki su pokušali s kritikama u debelim rukavicama, a neki pali s Marsa i nisu znali kako natrag, a samo nekolicina bila nježno protiv.

I dok je ministar Crkvenac uvodno mudro branio svoj ministarski optimizam, u završnoj je riječ potpredsjednik Vlade nastupio kao čovjek koji je izgubio svaku vjeru u bilo koji domaći gospodarski i financijski čimbenik, u KV-radnike i u top-menedžere, u domaće ekonomiste i u Vladu čiji je potpredsjednik. Uz bajke o tome da je svaka vlada loš poduzetnik (iako u povijesti ima mnoštvo suprotnih primjera, iako u Francuskoj , država drma ekonomijom, iako ni Amerika nije tako liberalistička kao što se sa Balkana čini), da Hrvatska nema dovoljno kadrova ni na jednoj razini, da je ključni problem u nepoduzetničkom mentalitetu i u lošem školstvu (iako potražnja za hrvatskim informatičarima, elektrotehničarima i ostalima vani raste), u svom tom kaosu predodžbi), potpredsjednik Vlade je ostao dosljedan svojoj doktrini. Dva puta je ponovio da će Vlada nastaviti ubrzanom privatizacijom preostale državne imovine, jer sva kapitalno-intenzivna poduzeća u državnom vlasništvu imaju višak zaposlenih i velik kapital, koji na tržištu vrijedi - ništa!

Tako je Linić i stranim investitorima s ovog važnog skupa, kao prodavač državnih dionica, poručio da ne moraju brinuti koliko će platiti INU, HEP JANAF Croatia-osiguranje, niz turističkih bisera i poljoprivrednih kompanija, nego samo to da to urade što brže. Premijer Ivica Račan, koji je jučerašnju raspravu pomno pratio od početka do kraja, nije rekao ništa.