Forma je zadovoljena, a sadržaj ostaje nepoznat. Tako bi otprilike mogao glasiti sažetak posljednjeg sastanka radnih skupina zaduženih za usklađivanje prijedloga novoga zakona o obrani. Zapravo, ako se uzme u obzir da je takav zaključak skoro pa postao pravilo brojnih konzultacija Pantovčaka i Banskih dvora, barem kad je riječ o paketu obrambenih zakona i broju sigurnosnih službi, rezultati četverosatnih razgovora što su se u utorak vodili kod vicepremijera Gorana Granića, teško da zaslužuju da ih se uopće svrsta u kategoriju novosti.

Trajanje dosadašnjih sastanaka predstavnika državnog vrha, Ministarstva obrane, Glavnog stožera, Ureda predsjednika i različitih radnih skupina, svih koji su posljednjih mjeseci razgovarali o obrambenim i sigurnosnim temama, podsjetimo, odavno se prestalo mjeriti satima. Sve je to, naravno, nagnalo javnost da razgovore prestane promatrati u svjetlu ozbiljne pripreme osjetljivih zakonskih akata i počne nagađati o čemu se to toliko mnogo razgovara iza zatvorenih vrata Vile Weiss, Banskih dvora ili, pak, Ureda Predsjednika.

U međuvremenu, htjeli ne htjeli, pripadnici Oružanih snaga i djelatnici MORH-a suočili su se s neugodnim najavama o otpuštanju 17 tisuća ljudi ali i odugovlačenjem donošenja zakonskih akata koji se tiču obrane. Naime, Zakon o obrani i Zakon o službi u Oružanim snagama trebali bi regulirati pitanja preustroja, utvrditi broj osoba koje će biti proglašene viškom, ali i biti temelj za određivanje kriterija za to. Uloga ministra obrane u zapovjednom lancu i definiranje ovlasti za njegovu suspenziju konačno će stabilizirati odnose unutar sustava MORH-a. Pripadnike OS-a pak, čini se, više zanima hoće li pri odabiru budućeg osoblja biti važnija JNA-diploma ili iskustvo iz Domovinskog rata. A javnost zanima način na koji će se konačno riješiti pitanje služenja vojnog roka.

Ukratko, krajnje je vrijeme da se nakon više od godine i pol dana koliko vlada koalicija, donese novi zakon o obrani, ako ni zbog čega drugoga, ono zbog obrambene sigurnosti zemlje.