Sarajevo je uzdrmala haaška groznica. Haaške optužnice protiv generala Mehmeda Alijagića i Envera Hadžihasanovića te pukovnika Amira Kubure uznemirile su politički vrh SDA, pa i samog Aliju Izetbegovića. Ulje na vatru haaške groznice u Sarajevu dolio je i poznati odvjetnik Faruk Balijagić svojim pismom glavnoj haaškoj tužiteljici Carli del Ponte. Kao odvjetnik generala Sefera Halilovića, sada ministra u vladi Federacije BiH, on Carlu del Ponte upozorava na hajku koja se digla protiv njegova klijenta nakon što je tražio da se smijeni Šerif Patković s mjesta ministra za boračka pitanja u Zeničkoj županiji, jer se spominje kao ubojica u optužnicama spomenutim generalima.

Potaknut time, Balijagić traži od Carle del Ponte da u ime pravičnosti i vladavine zakona spoji istražne postupke, koje vodi Haaški tribunal, za zločine počinjene u hrvatskom selu Grabovica i zločine koje je počinila teroristička skupina ministarstva policije, poznate "Ševe". Za zločine u Grabovici nad 32 hrvatska civila Safer Halilović je tražio od Predsjedništva RBiH, na čelu kojega je bio Alija Izetbegović, da se pred Sud izvedu ne samo počinitelji toga teškog zlodjela već i nalogodavci te da se odmah kazne.

Čitav spis o zločinu pripadnika Armije BiH nad Hrvatima u Grabovici nalazi se u Županijskom sudu u Sarajevu, ali se po njemu ne postupa. Umjesto da vojni i civilni organi vlasti procesuiraju odgovorne za zločine, prije svega to su Alija Izetbegović i general Asim Delić, koji je potpisao naredbu "Operacija Neretva ’93", uslijedila je "osuda na smrt mojeg klijenta Safera Halilovića", a zločin je trebala izvršiti teroristička skupina ŠEVE. Smrt je izbjegao Safer Halilović, ali su ubijeni njegova žena i brat njezin.

To je bilo 1993. godine. Osam godina kasnije opet se ponavlja hajka protiv Safera Halilovića", piše Carli Del Ponte Faruk Balijagić, a samo zato što je tražio odgovornost Šerifa Patkovića. Za njega se u spomenutim optužnicama navodi da je svojom rukom ubio jednog Hrvata. To je poznata činjenica, jer se sam Patković hvalio Mari Rajić iz Dusine da je on ubio njenog muža Zvonka Rajića 26. siječnja 1993. godine. Balijagić nadalje kaže da nakon objave optužnica protiv muslimanskih generala nadležni tužitelj u Zenici nije lišio slobode Šerifa Patkovića. Čak je pokrenuta hajka za "obranu" Šerifa Patkovića kao navodne žrtve podmetnutog zločina. a on sam izjavljuje da nije osobno ubio Zvonku Rajića već jedan vojnik sličan njemu.

Zločin nad Hrvatima u Grabovici je bio planiran i organiziran na vrhu političke i vojne vlasti u Sarajevu. Ali taj se zločin svjesno prikriva i Faruk Balijagić očekuje da "efikasno pozove na odgovornost sve one koji prikrivaju ratne zločine". Navodi Balijagić da je osobno "protiv jednog visokog policijskog dužnosnika priložio nadležnom tužitelju hrpu dokumenata o prikrivanju zločina i zbog toga sam samo privremeno izvukao živu glavu, a od fašiziranog i kriminogeneziranog policijskog vrha FBiH, oličenog u Muhamedu Bešiću, Tomislavu Limovu i Draganu Lukaču, dobio sam krivičnu prijavu".

Bajagić je tako teško optužio i sadašnju vlast u Federaciji BiH jer je Muhamed Bešić sadašnji ministar policije u FBiH. A on je nekoć formirao paradržavnu obavještajnu službu "Desetka" u sastavu ministarstva inozemnih poslova, na čelu kojega je bio Haris Silajdžić. "Desetka" kao i "MOS" su paradržavne institucije prijašnje vlasti, ali i nadalje snažne i potiču skrivanje zločina.