Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Wolfgang Petritsch nedavno je javnosti predstavio izvještaj u kojem navodi ono što je postigao u protekle dvije godine, koliko obnaša funkciju prvog čovjeka međunarodne zajednice u susjednoj državi, no najavio je i planove za iduće razdoblje od godinu dana, nakon kojega će napustiti svoju sadašnju poziciju. O svemu tome Wolfgang Petritsch, za jedne aposlutni "vladar" Bosne i Hercegovine, a za druge pak "korisni savjetodavac", kaže:

Taj izvještaj se temelji na ostvarenju triju strateških ciljeva; masovniji povratak izbjeglica prvi je cilj. Potom, dugoročni cilj za iduće godine je ekonomski oporavak i gospodarske reforme. Postigli smo dosta jer u BiH sada postoji gotovo jedinstveno tržište, granice među enititetima trgovinski su porozne pa gospodarstvo može procvasti. Nastavit ćemo s privlačenjem stranih kompanija i nadamo se da će među njima biti i hrvatskih tvrtki. U tome će biti tajna uspjeha jednoga dana da BiH surađuje sa svojim susjedima. Treći cilj je jačanje institucija BiH. Moj cilj je jačanje središnjih institucija koje će raditi na dobrobit države.

Prije svega, BiH nije u komi. Ona je bila u komi tijekom rata, ali od 1996. godine lagano se iz te kome budi, osobito u posljednje dvije godine. Taj naš "pacijent" brzo se sada oporavlja. Problemi uvijek postoje, u hrvatskom, srpskom i bošnjačkom narodu, a to su posljedice rata. Moram inzistirati da se vladavina prava poštuje, da se institucije poštuju. Uspostava takozvane hrvatske samouprave bila je protivna Daytonu i morao sam regirati vrlo brzo i odlučno kako bih zaustavio veću štetu daytonskom mirovnom sporazumu i ljudima koji bi bili pogođeni time. Mala grupa ekstremista unutar hrvatske zajednice pokušala je to izvesti, ali, srećom, nisu uspjeli u pokušaju da naštete Bosni i Hercegovini kao zemlji. Jasno mi je, a to sada sve više Hrvati i prihvaćaju, da je upravo njima, kao najmalobrojnijem narodu u BiH, vrlo važno da ostanu u institucijama i iskoriste mehanizme tih institucija za njihovu dobrobit.

Tamo gdje se ne poštuje vladavina prava, ljudi koji su za to zaslužni gledaju se kao "crne ovce", i to utječe na cijelu zajednicu. Zato vjerujem da je važno podsjetiti Hrvate u BiH da zakon obvezuje građane neke zemlje. Hrvati u Hrvatskoj ili Hrvati koji žive u Austriji također moraju poštovati zakone zemlje u kojoj žive pa ne vidim razloga zašto to ne bi činili i Hrvati u Hercegovini? Mislim da to sada svi razumiju; igrajte po pravilima, poštujte zakone i dobit ćete prava koja zaslužujete.

Mislim da ne postoje temelji za takve ocjene. Držim da je bilo vrlo mudro od gospodina Jelavića da se pojavio pred Sudom. Na to mislim kada govorim o prihvaćanju legalno izabranih institucija. Dalje ne želim komentirati njegov slučaj dokle god postupak traje, mogu samo reći da inzistiram na nezavisnosti sudstva jer svatko mora imati pravo na pošteno suđenje, osobito ako se radi o osobi kao što je Ante Jelavić koji možda vjeruje da se tu radi o politizaciji. Pobrinut ćemo se da budu ispoštovani najviši pravni standardi, a vjerujem da će se raditi o poštenom i korektnom pravnom postupku.

Upravo sam sada dovršio pismo za gospođu Del Ponte oko pripreme sastanka u Sarajevu. Razgovarat ćemo o suradnji, postoje neki problemi s Republikom Srpskom, vjerujem da će se to riješiti jer prevladava mišljenje da suradnja s Haagom predstavlja put naprijed. Naravno, o nagađanjima i konkretnim detaljima ne mogu govoriti, kao ni o tome koja će ona pitanja podastrijeti. No, želim pridonijeti poboljšanju suradnje BiH i Haaga, osobito Republike Srpske.

Drugo je pitanje je li atmosfera dovoljno zrela za to?

Ta ocjena je točna, ali u prirodi svake koalicije je da ona ne može biti tako stabilna kao nacionalistički blokovi. Tako je bilo s HDZ-om u Hrvatskoj ili s tri nacionalističke stranke u BiH. Sada imamo nekoliko demokratskih stranaka koje rade zajedno, i postoje razlike među njima, ali složni su na zajedničkom temelju da žele demokraciju. Zato je Alijansa prilično stabilna kao vladajuća koalicija, komparativno gledajući. U Hrvatskoj i BiH događa se europeizacija, odnosno na europski način se promatraju i rješavaju problemi. Demokracija teče, a umjetnost politike je kontrolirati te promjene i voditi ih u pravom pravcu.

Hrvati u Hercegovini su na mnogo načina taoci HDZ-a, odnosno HDZ tvrdolinijaša. Pogledajte samo njihov posljednji izborni slogan u kojem se biračima poručuje da, ako ne glasaju za njih, slijedi uništenje. To je prijetnja, jedan negativni slogan, ljudi se sjete rata i strah ih je. Dakle, umjesto da ohrabruje, HDZ obeshrabruje ljude tamo pa se oni i osjećaju napušteni jer HDZ nije u vladi ovdje u Sarajevo. No, postoji veliki broj uistinu odličnih hrvatskih predstavnika u Alijansi koji zastupaju hrvatske interese.

Primjerice, hrvatskih član Predsjedništva Jozo Križanović. Zatim predsjednik Federacije Karlo Filipović i cijeli niz ministara koji su u federalnoj vladi, a od kojih su neki iz Hercegovine, kao primjerice jedan od braće Lijanovići. Oni sudjeluju u vlasti i tako štite hrvatske interese. Zato se Hrvati ne trebaju bojati promjena, nego se više interesirati što Vlada u Sarajevu može učiniti za njih. Ovo je prva vlada koja stvarno brine o svim građanima, a ne samo o jednoj nacionalnoj skupini.

To je, naravno, loša politička i nepoštena politička propaganda i ide na štetu hrvatskom narodu. Mogu se kritizirati stranke i vlast, ali ne nazvati nekoga "lošim Hrvatom" ili marionetama samo zato što su pripadnici neke druge stranke. To nije demokratski. Demokrati moraju prihvatiti da i vlast i opozicija imaju svoju ulogu.

Da, definitivno. Situacija se poboljšava odlukom Ustavnog suda o konstitutivnosti i to će se provesti ove jeseni, za nekoliko tjedana. Mojom odlukom, Hrvati i Bošnjaci u Republici Srpskoj već su konstitutivan narod, isto se odnosi i na Srbe u Federaciji, a krajnja mogućnost poboljšanja daytonskog sporazuma je taj proces koji ja zovem europeizacija. Dakle, treba krenuti od Daytona prema Europi – to je slogan za Bosnu i Hercegovinu. To je perspektiva. Hrvatska će na tom putu biti puno brža, ali to će imati snažan efekt i na BiH pa će bosanskohercegovački Hrvati biti most prema Hrvatskoj i tako pomoći BiH da krene istim putem. Bez jugoistočne Europe, Europa nije potpuna.

Sve ih je više, osobito se radi o Hrvatima koji žive izvan Hercegovine. Shvatili su da oni nikada ne bi bili dio tog trećeg enititeta, već bi bili manjina u Posavini, srednjoj Bosni ili ovdje u Sarajevu. Prednost Hrvata je ta što žive na cijelom područje Bosne i Hercegovine i to trebaju iskoristiti. Oni imaju utjecaj gdje god da jesu, a treći entitet bi to onemogućio, smanjio bi to područje. Barem trećina Hrvata ostala bi izvan tog trećeg enititeta, tako bi se samo stvarale nove granice, nove manjinske grupe, a to nije put naprijed. Put naprijed je integracija...

BiH će uvijek biti visoko decentralizirana država, ali mora imati vrlo efikasnu središnju vlast u Sarajevu kako bi bila partner u odnosima s Europom. Središnja vlast mora biti efikasna, a u njoj moraju sjediti predstavnici sva tri naroda. Kako središnja vlast može biti efikasna i jaka uz toliku nazočnost međunarodne zajednice? Treba li i sama uloga visokog predstavnika biti promijenjena?

Moja uloga se stalno mijenja. Do izbora u studenom prošle godine bilo je potrebno da imam tu jaku ulogu. To je bilo zato jer tadašnja vlast nije podržavala izgradnju države, vlast je tada bila previše nacionalistička i bila je zainteresirana samo za dobrobit pripadnika svoga vlastitog naroda. Mnoge zakone sam odbio, smijenio sam dosta političara. Sada se s Alijansom stvari drastično mijenjaju. Uzmimo za primjer Izborni zakon o kojemu se raspravljalo četiri godine, a sada je usvojen kao kompromis sva tri naroda, pa su čak Hrvati s njim zadovoljni. To je idealan model za budućnost; Srbi, Hrvati i Bošnjaci dogovaraju se oko kvalitetnog kompromisa. Tada ja mogu odstupiti. Dva dana prije negoli je usvojen Izborni zakon, pozvao sam sve čelnike Alijanse kod mene i dva sata su raspravljali o zakonu, a ja nisam rekao niti riječ. Oni su razgovarali, a ja sam im donosio kavu.

Upravo da bi se došlo do ovakvog kompromisa. Političari u ovoj zemlji moraju naučiti da je kompromis nešto dobro i pozitivno.

Kao i u svakoj zemlji, postoje grupe koje imaju neke interese ili filozofiju. Ova grupa koja se sada javila, takozvani britanski helsinški odbor nije dio Helsinške federacije, nego grupa koja ima ekscentrične ideje "poput podržavanja Sadamma Husseina". Oni za nas uistinu nisu ozbiljan partner.

Izvještaj se priprema. Više od 1,1 milijuna dokumenata je uzeto, više od 40 ljudi, najboljih kompjutorskih stručnjaka, danonoćno je radilo na tome. Sada se približavamo tome da smo blizu objavljivanja prvog izvještaja. Neću ići u detalje, ali ću samo reći da je odluka postavljanja međunarodnog upravitelja bila vrlo ispravna odluka. Milijuni novca poreznih obveznika iz Hrvatske i drugih bili su zloupotrijebljeni u banci, bilo je tu brojnih nezakonitih radnji i morali smo učiniti ono što jesmo da bismo oslobodili Bosnu i Hercegovinu od tih ilegalnih aktivnosti. Učinit ću sve da mali štediše dobiju svoj novac natrag, to je meni vrlo važno. Inzistirat ću na tome da oni imaju prioritet pri naknadi štete.

Kako vidite ulogu Crkve u Bosni i Hercegovini?

Vjerske zajednice u BiH vrlo su značajne jer je dio konflikta religijski motiviran. Za to je dovoljno da pogledamo razorene vjerske objekte. Zbog toga, odvajanje Crkve i politike je vrlo važan korak. Stalno ohrabrujem vjerske vođe da se moraju okrenuti duhovnoj dimenziji i moralu. To daje snagu ljudima i narodima. No, također moraju promovirati toleranciju i u tome je njihova velika uloga.

Sve što bi koristilo bržem gospodarskom oporavku trebalo bi s velikom pažnjom istražiti, a ne kroz ideološku prizmu. Ako bliži trgovinski odnosi mogu otvoriti više radnih mjesta, onda zašto ne? Treba gledati vrlo pragmatično, odnosno vidjeti kako zemlja može profitirati od odnosa sa susjedima. Treba stvoriti situaciju u kojoj svi dobivaju. Ovdje nikada više neće postojati neka Titova Jugoslavija, onda je mrtva zauvijek, ali ostat će uvijek neka vrsta regionalne suradnje na potpuno novim temeljima. Stari modeli ne vrijede u 21. stoljeću.

Transparency International do sada je napravio dva izvještaja; jedan oko drvne industrije i šumarstva i drugi o pitanju transparentnosti međunarodne zajednice u BiH. Taj izvještaj o navodnoj netransparentnosti međunarodne zajednice vrlo je dubiozan i nema kvalitetu koja bi se očekivala od Transparency Internationala. To je početak njihova rada u BiH, to su mladi i ambiciozni ljudi i treba im više vremena da usvoje međunarodne standarde ove nevladine organizacije.

Na žalost, u Bosnu i Hercegovinu se ne vraća puno Hrvata. Želim ohrabriti Hrvate da se vraćaju u Bosnu i Hercegovinu jer ovo je njihov dom, njihova zemlja i Bosne i Hercegovine nema bez hrvatske zajednice ovdje. Hrvatska zajednica puno je propatila i nadam se uistinu da će se ljudi početi masovnije vraćati. Hrvati sada imaju i jednakopravni status u Republici Srpskoj i bit će uključeni u Ustav Republike Srpske kao konstitutivni narod. Taj entitet više nije samo entitet za Srbe nego za sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini.

Mnoge rasprave traju jer ljudi misle da sam ja svemoćan i da mogu sve. Kako je Austrijski Telekom izrazio zanimanje za tu treću GSM mrežu u BiH, po takvom "pojednostavljenom" načinu razmišljanja, tvrdilo se da sam ja iza toga pa ispada da sve što dolazi iz Austrije je mojom zaslugom. To je to pojednostavljanje stvari. Ja ovdje nisam predstavnik Austrije, nego međunarodne zajednice i moji "šefovi" vrlo pažljivo gledaju što radim. Ako nismo potpuno transparentni u radu, ja ne bih bio na ovome mjestu. Ja ne mogu riskirati i mogu donositi samo potpuno objektivne procjene. Uostalom, Austrijski Telekom u vlasništvu je Talijanskog Telekoma. Vaša mreža u Hrvatskoj, VIP u vlasništvu je Austrijskom Telekoma, posredno dakle i Talijanskog. Radi se o modernoj ekonomiji koja ne priznaje granice. Zanimljivo je i to da je na čelu te austrijske tvrtke državljanin BiH, Hrvat iz Sarajeva pa se tu radi o suvremenom biznisu, a ne ičijoj protekciji.