Načelnik je Perkovića odvraćao od takva ponašanja i zamolio ga da napusti kafić. On se pješice udaljio iz kafića i otišao do svojeg automobila, iz kojega je uzeo češku zbrojovku i ispred vrata kafića uperio pištolj u Belaka.

Načelnik Belak se pokušao obraniti, zadržavši Perkovićev pištolj u ruci, no hitac je već bio ispaljen. Na novinarski upit je li možda razlog pucnja bio neraspoređenost policajca Perkovića, načelnik Guštin je odgovorio da je Perković raspoređen na radno mjesto detektiva na obradi kriminaliteta, te kao mogući razlog pucanja naveo konzumaciju veće količine alkohola.

U kafiću Mouflon smo zatekli sina Ante Belaka koji, vidljivo potresen događajem, nije htio odgovarati na novinarska pitanja. Perković se tijekom jučerašnjeg poslijepodneva predao policiji.

Dočekao nas je s osmijehom, kao da se ništa nije dogodilo. Odbio je fotografiranje za novine, ali je neslužbeno ipak porazgovarao, ne navodeći pojedinosti događaja.

Baš smo upali u njegovu bolničku sobu kada su djelatnici policije uzimali od njega parafinsku rukavicu kako bi se pronašle čestice baruta koje su ostale na Belakovim rukama jer se doslovce hrvao s Perkovićem prije nego što ga je ovaj ranio.

O motivima Belak nije htio ništa govoriti osim: "Ja mislim da ne zna ni on zašto je to napravio." Tuga je bila u Belakovim očima, ne zbog bola od prostrjela nego zbog toga što je kao zreo i iskusan čovjek pogriješio u odabiru prijatelja.

Marko Perković je rodom iz Kljaka, sela u Dalmatinskoj zagori. Nije oženjen, a doznajemo da je imao i sitnijih sukoba s kolegama koji nisu, na sreću, završavale ovako tragično.

Perkovićev brat bio je vozač pokojnoga generala HOS-a Ante Paradžika, ranjen je kada je u misterioznoj akciji Paradžik ubijen, a taj događaj je potresao i samoga Perkovića.

Ante Belak je načelnik kriminalističke policije već osam godina. Vjerovali su mu svi načelnici PU splitsko-dalmatinske od Nađa, Cipcija, Bekavaca, Ostojića i Guština te je sve ove godine ostajao na svojemu mjestu.

Marko DIDIĆ