Nakon rebalansa proračunskih kapitalnih prihoda i njihove redukcije sa 8,5 na 6,5 milijardi kuna, Vlada uskoro mora donijeti odluku na koji će način zatvoriti i tu planiranu svotu. Sada je nešto lakše zbrajati nužne milijarde kuna jer će se nakon prodaje 16 posto dionica HT-a u proračun sliti nešto manje od četiri milijarde kuna. Otvorenim ostaje 2,5 milijardi kuna proračunskog prihoda od privatizacije, a upućeni izvori kažu da je Vladi od nadležnog Ministarstva gospodarstva stigao popis potencijalnih kandidata oko kojih će se vrlo skoro zavrtjeti nužne transakcije. No, već sada jasno je da će i najnovija privatizacijska kampanja biti financijski nategnuta.

Iako baš ne cure informacije o Fižulićevu privatizacijskom "meniju" posluženom Vladinu užem kabinetu, jasno je iz prethodnih najava da je izbor glavnih punjača proračuna pao na poslovne banke u kojima država još ima znatne udjele, ali ne i stvaran upravljački utjecaj. Takva je situacija u Riječkoj, Splitskoj i Privrednoj banci Zagreb. Stoga će se država najbezbolnije moći riješiti tih dionica iako će taj potez biti popraćen komentarima da se rasprodaje obiteljsko srebro. No, u tim bankama nakon sanacije i privatizacije država još može samo vlasnički statirati. Stoga se, kako kažu upućeni izvori, već u listopadu očekuju transakcije s dionicama Riječke i Splitske banke, što tehnički neće biti problem izvesti. Kupaca za te dionice neće nedostajati; tu su razni fondovi i postojeći vlasnici koji neće olako dopustiti da kontrolni paket dionica skrene u treće ruke. Procjenjuje se da bi država trebala dobro zaraditi na tim dionicama, čak i više nego u prvoj rundi. Osim dionica Riječke banke, Bayerishe Landesbank mogla bi biti i kupac dionica Splitske banke, za koju je navodno zainteresirana, a da ta njemačka banka nastoji zaokružiti svoj utjecaj na hrvatskom tržištu, pokazuje i to što su Riječka i Splitska banka zajedno krenule u osnivanje mirovinskog fonda.

Nejasna je zasad uloga UniCredita u Splitskoj banci, no ako ozbiljno računa na preuzimanje Zagrebačke banke, Splitska banka će u paketu na prodaju. Računa se da bi država u tim dvjema transakcijama mogla zaraditi od 500 do 700 milijuna kuna. Državni udjel u PBZ-u, koji bi donio najveći dio prihoda, zasad, kako se čuje, nije na prodaju jer se čeka završnica sa Zagrebačkom bankom, a država u tim događajima treba zadržati barem nešto utjecaja u PBZ-u. Dubrovačka i Croatia banka, čija je privatizacija u tijeku, trebale bi zajedno sa Splitskom i Riječkom bankom, prema grubim računicama, donijeti u proračun oko milijardu kuna. Dio prihoda očekuje se od redovitih prodaja Fonda za privatizaciju, no očito je da nedostaje još privatizacijske robe.

Među potencijalnim kandidatima je Croatia osiguranje, čija se privatizacija užurbano sprema, no malo tko od upućenih vjeruje da je moguće taj posao završiti do kraja godine. Od kapitalno vrednijih poduzeća, Vlada bi mogla računati na udjel u Podravki i Plivi, što bi bilo dovoljno za zatvaranje proračunskog prihoda, no prodavanje udjela u tim strateškim poduzećima nije odluka koja bi se mogla prelomiti preko koljena. Bio bi, naime, otvoren proces preuzimanja tih tvrtki, za što Vlada u ovom trenutku nema odgovor. No, špekulira se da bi se transakcije s Plivom i Podravkom mogle zatvoriti s nekom od banaka ili pak tvrtki koje bi otkupljivale trezorske dionice. Na taj način odgodili bi se procesi preuzimanja, a dionice bi se unovčile. Velika jesenska rasprodaja dionica sasvim sigurno neće obuhvatiti javna poduzeća Inu, HEP i Jadranski naftovod, koji su složeniji i dugoročniji projekti.