Međutim, u Haagu se već nalaze tisuće stranica dokumenata koji govore o zločinima bivše JNA i srpskih paravojnih snaga počinjenih tijekom agresije na Hrvatsku. Dio tih dokumenata poznat je i pod nazivom »Bijela knjiga« i upravo na temelju njih je pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu podignuta optužnica protiv SR Jugoslavije zbog agresije na Hrvatsku.

U toj knjizi se, osim uredno pobrojanih hrvatskih žrtava, vremena i okolnosti njihova stradavanja, nalaze i imena konkretnih počinitelja tih zločina, a označena je i njihova pripadnost pojedinoj formaciji, bilo da je riječ o JNA ili paravojnim postrojbama.

Naime, već je tijekom velikosrpske agresije 1991. tadašnja savezna vlada, kojoj je na čelu bio Ante Marković, bila upoznata s činjenicom da je Milošević preuzeo kontrolu nad tadašnjom JNA te da je zapravo upravljao tom agresijom. O tome svjedoči i stenogram telefonskog razgovora između Miloševića i Radovana Karadžića, predsjednika Srpske demokratske stranke u BiH, koji je 30. rujna 1991. objavio beogradski tjednik »Vreme«.

Tijekom tog razgovora (vidi okvir) Milošević govori Karadžiću da se (radilo se o naoružavanju bosanskih Srba) obrati generalu Uzelcu, tadašnjem zapovjedniku banjolučkog korpusa JNA koje je vodio agresiju u zapadnoj Slavoniji, a tamo gdje ima problema da se obrati direktno njemu.

Na kraju razgovora Miloševića i Karadžića, potonji pita »... a što je s onim bombardiranjem kod...«, a Milošević odgovara: »Danas nije zgodno za avijaciju, zasjeda Europska zajednica«. Iz tog razgovora je očito kako je Milošević kontrolirao tadašnju JNA. Mogao je, po nalogu Karadžića ili nekog drugog, naručiti bombardiranje nekih hrvatskih mjesta (to je 1991. godina, rat u BiH počeo je u travnju 1992.) a, kako proizlazi, mogao ih je i obustaviti kad mu se činilo da to, zbog nekog razloga, ne bi bilo zgodno (u ovom slučaju zbog zasjedanja Europske zajednice).

Taj materijal s preslikom stenograma razgovora hrvatska strana dostavila je u Haag istodobno kada je i objavljen, dakle, još prije osnivanja Haaškog suda. Učinio je to prof. dr. Hrvoje Kačić, hrvatski predstavnik na Haaškoj konferenciji o Jugoslaviji (26. rujna 1991.) kojom je predsjedavao lord Peter Carrington. Kasnije su ti materijali, zajedno s drugima, proslijeđeni u Haaški sud, koji ih očito nije uzeo u obzir.

U izjavi za Vjesnik dr. Kačić kaže da se bombardiranje JNA zrakoplovima, koje je taj dan zbog zasjedanja EZ-a izostalo, odnosilo na Šibenik i Zadar.

U svom govoru na Haaškoj konferenciji dr. Kačić je u povodu stenograma rekao: »S ciljem da budem još određeniji, želim pozvati predstavnika savezne vlade (na konferenciji su sudjelovali i predstavnici svih republika, op.a.) da iznese pred ovom konferencijom puni tekst audio snimke o razgovoru koji je bio održan između predsjednika Srbije Miloševića i gosp. Karadžića, predsjednika SDS-a za BiH. Ukratko, tu je dokaz da je Milošević dao instrukcije Karadžiću (a Karadžić je vođa srpske strane u BiH), da kontaktira generala Uzelca u Banjoj Luci radi primjene RAM projekta.

To je bilo zabilježeno na sastanku federalne vlade u Beogradu prošlog tjedna, da u skladu s tim projektom određeni dijelovi stanovnika bosanske Krajine trebaju biti naoružani od strane JNA i da onda sudjeluju u agresiji na teritorij Hrvatske«.

U beogradskim krugovima taj plan se predstavljao i kao okvir za neku novu Jugoslaviju u kojoj bi »svi Srbi sa svojim teritorijima živjeli u istoj državi«. Posljedica tog plana je bila da se JNA potpuno stavila na srpsku stranu te da je vodstvo JNA ispunjavalo sve »želje« hrvatskih i bosanskih Srba kada je u pitanju vojna tehnika ili, kao u slučaju razgovora Milošević-Karadžić, zrakoplovi JNA radi bombardiranja Šibenika i Zadra. Što se pak tiče uloge Momira Bulatovića i crnogorskih rezervista u agresiji na Dubrovnik, o tome bi trebale svjedočiti haaške optužnice. Iako ih je Carla del Ponte nekoliko puta najavila, do danas one nisu postale javne.

U vezi s agresijom na Hrvatsku, dr. Kačić je krajem rujna 1991., sudjelujući na spomenutoj Haaškoj konferenciji, predao i neke druge materijale.

O kakvoj je armiji bilo riječi dovoljno govori i Adžićev poziv oficirima da, radi obrane tako zamišljene Jugoslavije, »slijede ideale Oktobarske revolucije«.

Dakle, tvrdnje koje se ovih dana upućuju iz Haaga, kako navodno nema dovoljno dokaza za Miloševićevu odgovornost zbog agresije Srbije i JNA na Hrvatsku, u najmanju ruku su dvojbene. Osim materijala prikupljenih u »Bijeloj knjizi«, koji govore o srpskim zločinima u Hrvatskoj, Haaškom sudu bi lako mogli biti dostupni i stenogrami Miloševićevog razgovora s Karadžićem ili neki drugi, koji dovoljno govore o tome tko je rukovodio velikosrpskom agresijom na Hrvatsku. Ako Tužiteljstvo tog suda takvi stenogrami (za razliku od nekih drugih) uopće zanimaju.

MILOŠEVIĆ: Sve ćeš imati, ne brini. Najjači smo...

KARADŽIĆ: Dobro je to... a šta je sa onim bombardovanjem kod...

Tjednik »Vreme« je 30. rujna 1991. prenio i izjavu Ante Markovića sa sjednice tadašnjeg Saveznog izvršnog vijeća, koju prenosimo u cijelosti.

»Jasno proizlazi, molim vas, jasno proizilazi veza, ja moram upotrijebiti imena, zato što sam ih čuo i glasovi su bili sasvim jasno prepoznati, gdje Slobodan Milošević daje naloge Karadžiću da Karadžić stupi u kontakt sa Uzelcem i kaže - po dogovoru na najvišem vojnom vrhu da se preda oružje i naoruža teritorijalna obrana bosanske Krajine i da se u realizaciji programa RAM, šta znači program RAM - tako kažu, ja ne znam, to je realizacija programa RAM - to je upotrijebio čovjek koji je vidio taj razgovor, kažu da je to program velike Srbije«.