Naime, istina je da je bilo pokušaja održavanja demonstracija pred Veleposlanstvom SAD-a, ali negdje u isto vrijeme kada su održane nasilne srpske demonstracije u Banjoj Luci i Trebinju prilikom postavljanja kamena temeljca za srušene džamije. Postavljanje kamena temeljca bilo je pod pokroviteljstvom Jacques Kleina, pa su i ove demonstracije u Berlinu, trebale biti u istom stilu i interesu, kao i nasilne srpske demonstracije prilikom postavljanja kamena temeljca u Banjoj Luci i Trebinju. Svaki onaj koji je pratio tih 10 do 15 prosvjednika pred Veleposlanstvom SAD-a, čim je došao kući i uključio njemačku televiziju, koja je sa tih nasilnih srpskih demonstracija u Trebinju i Banjoj Luci izvjestila i slikom i tonom, mogao je zaključiti da se radi o istim ili sličnim demonstacijama za iste ili slične ciljeve.

Ako pođemo od činjenice, da je predstavnik za dijasporu HČSP-a, koji je glavni organizator tih demonstracija, bivši predsjednik HSP-a ogranka Berlin, kojega smo isključili iz stranke 1992. godine radi neovlaštenog prikupljanja i raspolaganja stranačkim novcem, te ako dodamo da su i članovi berlinskog ogranka HDZ-a bili na tim demonstracijama, onda nam je jasno o čemu se radi.

Predstavnik HČSP-a, koji (kada je osnovan HOS u lipnju 1991. godine), nije bio spreman stupiti u postrojbe HOS-a, samo godinu dana kasnije, kada se spremao sukob između Hrvata i Bošnjaka u BiH, dobrovoljno se javio (kako je izjavio pred svjedocima), da ide u Jablanicu ratovati protiv Muslimana. Navedeni gospodin se prije dvije-tri godine pojavio ponovno ovdje u Berlinu, te navodno vodi HČSP, ali ne izlazi iz prostorija HDZ-a. Ukoliko se još k tome doda, da berlinski ogranak HDZ-a vodi sumještanin Ivića Pašalića kojem je omogućeno, da na zgradi Veleposlanstva Republike Hrvatske izvodi građevinske radove u milionskim vrijednostima, bez javnog natječaja, i k tome ovoga našega župnika koji je najavio demonstracije (rodom iz Sinja), onda se lako da zaključiti odakle „vjetar puše“. Za informaciju, 1992. godine, kada su predstavnici naše stranke organizirali tribinu u Berlinu, na kojoj su bili gosti gg. Dobroslav Paraga, Mile Dedaković Jastreb i Mario Mihaljević nije nam bilo moguće dobiti crkvenu dvoranu niti nam je tadašnji župnik htio najaviti tribinu. Istina, tada je ovdje bio drugi župnik, ne naš današnji, nego navodno rođak Mirka Norca fra. Nediljko Norac-Kevo, svi iz Sinja.

I na kraju, ako je vjerovati novinarima “Nacionala”, Markica Rebić i ovi bivši Tuđmanovi obavještajci preko srpskog udruženja Veritas, kojeg vodi neki Savo Štrbac, optužuju samo one generale koji nisu bili podobni Tuđmanovu režimu, da bi istinski krivci ostali netaknuti. Isto tako ako ovi sinjski svećenici, koji pastoriziraju najviše župa u Njemačkoj, a kod kuće ugošćuju prema pisanju “Ferala” Ivića Pašalića i Ljubu Ćesića Rojsa, koji su poslije zadnje Sinjske alke, navodno prenoćili u Samostanu, onda nam je jasno čemu i komu služe demonstracije pred Veleposlanstvom SAD-a u Berlinu, u isto vrijeme kada srpski ekstremisti pale i kamenuju autobuse koji su doveli vjernike na postavljanje kamena temeljca u Banja Luci i Trebinju.

Dodamo li još pitanje tko je prodavao “Večernji list”, tko ga je kupio, tko je vodio istražno povjerenstvo oko prodaje, te tko je sve skupa bio na Sinjskoj alci, te da sinjski svećenici pastoriziraju najviše hrvatskih župa u Njemačkoj, a u prisnoj su vezi s ovom HDZ-ovom klikom, a ova dva „pravaška satelita“ tzv. Đapićev HSP i Gabeličin HČSP obavljaju sve poslove, koje bi HDZ-u, kao desnoj stranci nanio političku štetu, onda nam je jasno čemu, kome i za kakve ciljeve služe ove i ovakve demonstracije.

NE TREBA ZABORAVITI, DA JE I 1918 BILO “PRAVAŠA” KOJI SU MIMO VOLJE HRVATSKOG NARODA I HRVATSKOG SABORA POKLONILI HRVATSKU NEOVISNOST SRPSKOM KRALJU.

U ime ogranka HSP-a 1861 Berlin