ZAGREB, 4. rujna - Ide li Hrvatska sigurno u prijevremene izbore? Jesu li oni i moralno pitanje - a ne samo matematičko - koje se postavlja uvijek kad vladajuća garnitura ne ispunjava svoj program i predizborna obećanja? Ima li uopće aktualna vlast zaokružen program gospodarskih i socijalnih reformi? To su samo neka od pitanja koja smo postavili dr. Ivanu Šiberu, profesoru i dekanu zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.

»Zaboravite na moral u politici. Ostavke ili prijevremeni izbori iz moralnih razloga - zaboravite na to! Vlast se iz ruku ne ispušta baš samo tako«, odmah nas razuvjerava prof. Šiber. To znači da samo dva razloga mogu dovesti do prijevremenih izbora: prvi je da u vladajućoj petorci dođe do takvog sudara koji onemogućava uspostavljanje saborske većine, a drugi bi razlog bio procjena vladajućih da su im prijevremeni izbori mogućnost da na vrijeme osiguraju novi mandat za upravljanje, tvrdi dr. Šiber i dodaje da to ujedno znači da oporba nema snage izazvati prijevremene izbore.

- Upozoravam na jedan paradoks naše političke scene. U vrijeme kampanje za izbore lanjskoga 3. siječnja, naime, HDZ je stavljao u prvi plan državotvorna pitanja kao legitimaciju svog ostanka na vlasti, a tadašnja oporba je prije svega kritizirala socijalnu i moralnu situaciju u društvu i time legitimirala zahtjev da dođe na vlast. Ako pogledate što se danas dešava, vidjet ćete da je desnica - uz, usuđujem se reći, prešutni pristanak vladajućih - nametnula kao dominantna državotvorna pitanja Haaga i generala, pa i globalizacijska pitanja. A vladajuća garnitura pokušava na neki način potisnuti socijalna pitanja, bez obzira na to što su ona danas više nego urgentna.

Razlog tome je što su državotvorna pitanja zahvalan sadržaj manipulacije ljudskim strastima. Nedavno sam pročitao nešto što me asociralo na jednu dosta zgodnu definiciju politike:

- Činjenica je, i to je ono najžalosnije, da je koalicija preuzela vlast a da nije iskoristila prethodnih barem pet godina za to da stvori alternativni politički, ekonomski i socijalni program. Sjetite se samo onih besmislenih lutanja oko ustavnih promjena, pa odnosa Vlade i predsjednika države, pa pokušaja promjena u mirovinskoj sferi. Ma, recite mi koja to ozbiljna i odgovorna vlada može predložiti oporezivanje primanja umirovljenika - praktički milijun birača, da ne govorim koliko i ljudskih sudbina - a onda nakon tri tjedna od toga odustati, uz obrazloženje »znate, nismo baš dobro sve proračunali«! To su krajnje neozbiljne stvari koje pokazuju da je koalicija dosta neodgovorno »sletjela« na vlast, da je prvo skočila u more, a tek onda počela učiti plivati.

- Ova vlast nije uspjela pokazati svoju vjerodostojnost, prvenstveno programsku, koja je, naravno, povezana s kadrovskom. Način konstituiranja vladajućih struktura - od zastupnika u Saboru u koji su ušli valjda i posljednji činovnici iz pojedinih stranaka, pa nadalje - pokazuje klijentelistički odnos. Iskreno se nadam da će vladajući ipak učiniti neke odlučne korake. Možda treba imati i malo razumijevanja za Račanovu vladu, i to zato što je zatekla izrazito tešku situaciju. Ali, ne treba uopće imati razumijevanja za to što se nisu mnogo ranije i mnogo odlučnije povukli neki nužni potezi. Moglo se inzistirati na prezentaciji ove vlade kao Vlade poštenih i skromnih ljudi. Ali, ništa od toga. Naprotiv, mislim da je njihova politička bahatost prešla svaku mjeru.

- Potpuno se slažem s ocjenom o neskromnosti ove vlasti. Ali, istodobno imate ljude u državnim tvrtkama koji imaju i pet puta veće plaće od najvećih dužnosničkih, a da pritom nemaju ni 10 posto one odgovornosti koju imaju političari. U politici, doduše, nije sve u plaći, nego je tu prije svega ono što zovemo status, moć, raspolaganje društvenim i ljudskim resursima, a što sigurno maksimalno kompenzira moguće manje plaće. Treba do kraja biti iskren, pa se zapitati: tko u ovoj vladi, osim možda dvoje ili troje ljudi, može sebi mimo politike osigurati pristojnu plaću? Neću spominjati imena, ali svi bi oni, od vrha do dna, trebali toga biti svjesni, pa ako već ne mogu konkretnim mjerama olakšati život hrvatskoj sirotinji, a ono bar da svojim ponašanjem pokažu brigu za ljude.

- Ne bih se usudio prognozirati njihov rascjep. Već su imali jedan rascjep i uspješno su ga nadvladali, i to u velikoj mjeri zahvaljujući SDP-u. Mislim da je gotovo svim političkim snagama u zemlji stalo da dođe do što većih sukoba u HSLS-u. Desnici je do toga stalo jer hoće privući one pojedince iz HSLS-a koji imaju podršku javnosti i biračkog tijela. Vladajućim pak strankama takvi bi sukobi odgovarali zato što u njima vide mogućnost za svoj veći utjecaj. Ja, međutim, mislim da je stabilan HSLS potreban Hrvatskoj, da je ta stranka važna, ako ni zbog čega drugog, a ono zato da se do kraja dovede mandat ove vlade.

- HDZ se još nije uspio transformirati u stabilnu stranku desnog centra, još je bremenit unutarnjim kadrovskim sukobima, u njemu još dominiraju one strasti koje su bile potpuno logične i korisne u fazi formiranja države. Takav se HDZ, prije svega, hrani slabošću aktualne vlasti. Ali, ako vodstvo HDZ-a shvati da ipak neće doći do prijevremenih izbora i ako iduće dvije godine iskoristi za unutarstranačke promjene, te ako počne funkcionirati na razini svojih službenih stavova, a ne one zapjenjene retorike sa skupova - u tom slučaju HDZ može biti respektabilna stranka koja će biti korektiv svih slabosti i lutanja stranaka na vlasti. Takav HDZ može jednog dana, zašto ne, u zaokretu prema više konzervativnim usmjerenjima državne i društvene politike, opet doći na vlast.

- Sigurno je da bi najviše profitirao HNS, a vrlo vjerojatno bi i HSS pokazao svoju izrazitu stabilnost. Kramarićevi liberali još lutaju. Što se tiče SDP-a, ta je stranka u najvećoj mjeri i zaslužna i kriva za sve što se dešava u zemlji, pa nisam siguran da bi joj izbori odgovarali.