Slobodna Dalmacija: 05. 09. 2001.
PRIJAVIT ĆU TE!
Piše: Marina KARLOVIĆ-SABOLIĆ
Nenadu Ivankoviću nije se svidjelo što je, pod pojačanim povećalom haaških lovaca, uloga njegovih političkih patrona u slaganju kockica bosanskohercegovačkog mozaika rata i zločina počela izlaziti na svjetlo dana. Pa je dotični — inače jedan od nekad najredovitijih posjetitelja Vile Zagorje i koji bi vjerojatno i sam mogao štošta reći o kovanju planova za medijsku logističku potporu hrvatskoj avanturi u susjednoj državi — protiv Ante
Nobila, Luke Šuška i Petra Pavkovića potegnuo kaznenu prijavu.Krimen odvjetničke trojke za Ivankovića i njegovo društvo ražalovanih obavještajaca željnih medijske slave, posve je jasan: oni su se, u potrazi za elementima koji bi Tihomiru Blaškiću olakšali haaško tamnovanje, drznuli krenuti u rasvjetljavanje ahmićkog masakra dokazujući da je tu najcrnju hrvatsku epizodu naredio netko drugi, a ne general kojega je HDZ svojedobno žrtvovao, a da nije okom trepnuo.
Nekoliko dana prije se i Ivica Pančić, aktualni ministar hrvatskih branitelja, u jeku kampanje socijalnih kresanja, u kojima će i dio branitelja ostati kraćih rukava, pozvao na institut kaznenih prijava. One bi, na temelju detaljne dokumentacije o nezakonim aktivnostima pojedinih ministrovih suradnik
a koja je dostavljena pravosudnim organima — zlobniji bi rekli: s godinu i pol dana zakašnjenja — konačno trebale raskrinkati ključne karike u razgranatom lancu izdavanja lažnih braniteljskih i invalidskih potvrda.Ovoj plimi kaznenih prijava iz posljednjih dana mirne se duše može pridodati i čitav serijal od tridesetak prijava koje je tijekom posljednjih osam godina podnio predsjednik HSP-a 1861. Dobroslav Paraga. Prozivajući u njima nedodirljive ljude iz samoga vrha bivše vlasti, on se potpuno poistovjetio s donkihotovskom ulogom probuđene savjesti strogo kontroliranog hrvatskog pravosuđa, koje je prekriženih ruku gledalo kako na Kutlino orgijanje stranputicama pretvorbe tako i na opskurne Schwartzove pozive na javni linč aktualnoga Predsjednika Republike.
Posttuđmanovska Hrvatska je, razočarana što pravna država nakon 3. siječnja nije povukla poteze koji bi raskrinkali kriminalnu hobotnicu, očito zašla u fazu javnih obračuna u kojima su upravo kaznene prijave postale najpopularnije oružje u arsenalu za političku borbu.
No, i među njima ipak postoji razlika. Paraga, osuđen nakon Đapićeva puča u vlastitoj stranci na ulogu političkog marginalca, sam priznaje da želi umiriti vlastitu savjest kako glavni krivci za kriminal ne bi izmaknuli ruci pravde zbog banalnog razloga što protiv njih nitko nije podigao kaznenu prijavu. S druge strane, Pančić barata ovim pravosudnim institutom ne bi li dijelom amortizirao rastuće nezadovoljstvo braniteljske populacije, svjestan da građanima netko mora ponuditi krivce za neko
liko tisuća lažnih invalida koji godinama nelegalno sišu državni proračun.Ivanković, pak, akcije kojekakvih kodnih imena što ih je pod zaštitom samoga vrha HDZ-ove vlasti obavljala obavještajna hobotnica, perfidno umotava u uljuđeni celofan pravne države. Pa je javnost, umjesto poziva na ulični puč, senzibilizirao — kaznenom prijavom.