RAZGOVOR LAWRENCE ROSSIN, AMERIČKI VELEPOSLANIK U HRVATSKOJ

S američkim veleposlanikom u Hrvatskoj Lawrenceom Rossinom, ovoga tjedna razgovarali smo o suradnji Hrvatske s Haaškim sudom te američkoj ulozi u akciji Oluja.

Odgovor je jednostavan - ne i tu nema nikakvih "vijesti", oko američke pomoći operaciji Oluja. Postoje neke insinuacije i izjave i tako dalje, ali činjenice ostaju iste pa nema nikakvih vijesti o tome. SAD nije imao nikakvu ulogu u akciji Oluja. Znali smo da se akcija priprema, da će se dogoditi, ali ni na koji način nismo bili umiješani ni u pripremanje i planiranje, niti u izvršavanje akcije Oluja. Očito, nismo imali niti veze sa zločinima ili žrtvama u vrijeme ili nakon akcije Oluja.

To je tema od velikog interesa, a ja mogu samo nagađati o razlozima jer nisam među onima koji daje takve izjave. Moje je mišljenje da se radi o skretanju pažnje. Postoji optužnica protiv pojedinca, u kojoj se navode točno određeni zločini za koje optužnica tereti tog pojedinca i postoji sudska procedura prema kojoj je netko nevin sve dok mu se ne dokaže suprotno.

Optuženik se ima pravo braniti i predstaviti svoj slučaj pred Sudom. Cijela procedura pred Sudom tiče se navoda iz optužnice i ničeg drugog. Ono o čemu se u javnosti govori u tom je smislu nevažno, sporedno i predstavlja ili skretanje pažnje ili nekakvo političko manevriranje. No, najvažnije je da optuženik ode u Haag, brani se pred Sudom i ako tužitelji ne uspiju dokazati njegovu krivnju, on će biti pušten. Za sve te rasprave u hrvatskoj javnosti treba pitati one koji o tome govore, a ne mene.

To je kao da nagađamo što bi bilo da je Konfederacija pobijedila u građanskom ratu u Americi. Onda bi i povijest bila drukčija. Dakle, još jednom samo mogu ponoviti da nikakve pomoći nije bilo. Dogodilo se ono što se dogodilo, bez nas.

Nitko od nas ne namjerava niti želi u bilo kojem smislu kriminalizirati Domovinski rat. Povijest će dati, kao i uvijek, svoj odgovor. Haaško pitanje bit će i dalje vrlo prisutno u hrvatskoj javnosti, oko njega će se voditi rasprave, ali nadam se da to neće biti jedino pitanje. Naime, radi se, zapravo, o pitanju koje se tiče prošlosti, koje gleda unatrag. Naravno, za budućnost je potrebno da se narodi ove regije suoče s onim što se događalo u vrijeme sukoba i to je normalno i poželjno. Ali, postoje i druge stvari kao što su konsolidacija demokratskih institucija u Hrvatskoj na koje treba usmjeriti napore.

Ne bih rekao da će biti test, jer haaško pitanje nije jedina stvar koja je važna u odnosima Hrvatske s njezinim međunarodnim partnerima. Vjerodostojnost je jedno sveobuhvatno pitanje i puno toga dolazi u obzir. Hrvatska je preuzela određene međunarodne obveze i suradnja s Haaškim sudom nije nešto o čemu bi se sada moglo pregovarati. Razvoj te suradnje u smislu procedure bit će i dalje prisutan, ali sama suradnja ne može se sada ponovno procjenjivati i o njoj se ne može pregovarati u smislu hoće li neka zemlje surađivati ili ne jer spada u preuzete međunarodne obveze.

Stvarno nemam nikakvu predodžbu o tome. Nisam s njom razgovarao, a i ne vjerujem da bi mi rekla. Ono što svaka zemlja može napraviti jest da maksimalizira suradnju s Haagom. Vjerujem da je Carla del Ponte vrlo poštena osoba i da će dati vrlo poštenu ocjenu situacije, ali ne mogu nagađati što će reći za suradnju sa svakom zemljom pojedinačno.

Već sam ranije rekao da ni na koji način nismo bili uključeni u Oluju pa mislim da je to odgovor i na ovo pitanje; jer ako nismo bili uključeni u Oluju, general Gotovina nije mogao biti jedan od naših "igrača". Načelno govoreći, postoji cijeli niz optužbi i sitnih pričica koje se pojavljuju, a nisu relevantne. Stoga nije potrebno trošiti vrijeme komentirajući takve stvari. Treba se usmjeriti na to da optužnica postoji, da vlast mora surađivati s Haagom i da on mora otići u Haag i tamo se braniti i pokazati svoje dokaze.

Brojne američke kompanije načelno bi željele ulagati u Hrvatsku i neke su čak i došle ovdje kako bi uvidjele što se događa. Odluke su individualna stvar poduzetnika, a ne stvar politike. Kompanije pažljivo gledaju na to kako se može ulagati, je li to jednostavan ili kompliciran proces, kako se dobiva dozvola ili oporezuje profit, kakvo je zakonsko okružje. Hrvatska tu ima dobre i loše strane. Prema poreznim zakonima i procedurama, Hrvatska je dosta atraktivna za strane ulagače. Sudski sustav nije nešto efikasan, iako je napravljeno dosta posla. Postoji cijeli niz potrebnih dozvola, papira... i tu bi Hrvatska mogla nabolje promijeniti stvari.

Ne znam točan sadržaj tih izjava pa ne mogu komentirati takve napise, ali ne znam za to da je naš državni tajnik povezan s tom idejom. Ne vjerujem u to. Načelno govoreći, mi podržavamo bolje gospodarske odnose među zemljama regije za ekonomski prosperitet. Gospodarsko povezivanje je dokazana metoda povećanja prosperiteta međusobnim otvaranjem granica za trgovinu. To se već pokazalo dobrim modelom i u drugim krajevima svijeta. Ali, bilo kakva integracije, posebni modeli s imenom, ne postoje.

Takav prijedlog ne postoji.

To je točno. Prije ljeta u novinama su se pojavljivale raznorazne karte oko promjena granica. Moj kolega u Beogradu, bivši veleposlanik u Hrvatskoj William Montgomery, kada je upitan za komentar, rekao je da se svakih šest mjeseci pojavi neka nova karta i svakih šest mjeseci on mora reći: "Ne znam što je ova karta i ona nema veze s našom politikom." Dakle, to je naš pristup. Nema prijedloga o promjeni granica i sličnim stvarima, konferencijama, nema urota. Mi ne volimo urote ikakve vrste. Te su stvari bez temelja.

Hrvatska je Vlada sigurno dobar partner, a na meni nije da procjenjujem njezinu stabilnost, to trebaju raditi novinari i analitičari. Mi imamo dobru suradnju s hrvatskom Vladom, naše su vizije vrlo slične, hrvatska Vlada odgovoran je partner u regiji i želi ući u NATO i zapadne institucije.

Ne mislim da je to točno. U SAD-u se vodi dosta rasprava o vojnoj nazočnosti SAD-a u regiji, u BiH i na Kosovu te kako tu nazočnost reducirati s vremenom. Istodobno, službeni Washington jasno je rekao da SAD nije zemlja koja će jednostavno odstupiti od svojih obveza. To nećemo napraviti. Što se Hrvatske tiče, povećali smo programe pomoći i mislim da će to ostati i dalje tako. Ove godine u tim je programima upućeno 45 milijuna dolara, kao i lani.

Uvijek je to dobro pitanje kako se troši novac. U nekim područjima vidimo dobre rezultate. Ta je pomoć namijenjena povratku izbjeglica, a vidimo da se ljudi vraćaju u Hrvatsku iz BiH i Srbije, i to ohrabruje. Područja koja omogućavaju povratak i olakšavaju ga dobivaju ekonomsku potporu. O pitanju ekonomskih reformi treba više vremena da bi se procijenili rezultati, no privatni sektor je kompetitivan. Napredak se pokazuje, no sve je to zapravo na Hrvatskoj. U cijelom tom segmentu naša je pomoć zapravo marginalna.

Pitanje je u tom intervjuu bilo puno općenitije i ja sam odgovorio da nikakav zahtjev nije napravljen i da se o tome nije raspravljalo. Predsjednik Mesić uskoro putuje u New York na zasjedanje Ujedinjenih naroda, gdje će biti visoke delegacije iz cijelog svijeta i možda se tada dogodi susret, nisam siguran.