Čini se kako bi se sve moglo vratiti na početak, ili završiti na međunarodnoj arbitraži: u ovom sastavu Sabora nema dvotrećinske većine potrebne za ratifikaciju postojećeg teksta ugovora sa Slovenijom. S druge strane, oporba je počela voditi bitku za to da Račan čak i ne potpiše ugovor, tvrdeći da će premijer na taj način otežati položaj Hrvatske pred međunarodnom arbitražom, ako do nje bude moralo doći, a da već sadašnjim tekstom sporazuma država gubi 160 kilometara teritorijalnog mora na području Piranskog zaljeva.

Pitanje je može li Račan dobiti čak i natpolovičnu većinu od 76 zastupnika Sabora, s obzirom da ovih dana nije mogao dobiti niti većinu u saborskom Odboru za vanjsku politiku. Naime, ugovor sa Slovenijom mora se donijeti u tri faze. Nakon parafiranja njegovog teksta trebao bi uslijediti drugi korak: potpisivanje ugovora, što premijeri Račan i Drnovšek planiraju za ovu jesen. Do Nove godine, prema planu, trebao bi uslijediti i treći korak - ratifikacija ugovora u parlamentima obiju zemalja, bez čega ugovor o granici uopće ne može stupiti na snagu.

Račan je ljetos najavio da će potpisati dokument samo ako dobije potporu većine od 12 članova saborskog Odbora, ali kad je sredinom ovoga tjedna shvatio da takve podrške neće biti, u dogovoru s partnerima u petorci jednostavno je otkazao sjednicu Odbora, a Vlada je prebacila tu raspravu na Sabor, koji bi do kraja rujna trebao Račanu dati pozitivno mišljenje za potpisivanje.

Na taj politički manevar Račan i Vlada odlučili su se u nadi da će dobiti malo vremena za dodatno uvjeravanje većine zastupnika u ispravnost onoga što predlažu. No, problem nije samo to što se protiv parafiranog sporazuma ujedinila cijela oporba, nego to što mu potporu sve više otkazuju i partneri iz vladajuće koalicije. Uz članove Vlade, u ovom trenutku samo se SDP i HNS nalaze na Račanovoj strani, dok su ostale stranke u vladajućoj petorci unutar sebe podijeljene (HSLS), suzdržane (HSS), ili se otvoreno protive ugovoru (LS).

Dodatna teškoća za Račana jest to što su protiv ugovora ustali priznati stručnjaci za međunarodno pravo kao što su Davorin Rudolf, Vladimir Ibler i ostali nekadašnji članovi Komisije za granice, koji su pregovore sa Slovenijom vodili u posljednjih desetak godina. Oni su optužili Račana da radi protiv Ustava jer da nijedan član izvršne vlasti nema pravo odricati se dijela državnog teritorija, makar i na moru, nego je to u nadležnosti isključivo Sabora.

Rudolf je prigovorio Račanu da je odustao od principa na kojem su ustrajale sve bivše hrvatske komisije (od kojih je posljednju Račanova vlada u tajnosti smijenila početkom srpnja) - da granica na moru treba ići sredinom Piranskog zaljeva. Umjesto toga, Slovenija je dobila dvije trećine morske površine i dna u tom zaljevu, što je Hrvatsku dovelo do gubitka 113,4 četvornih kilometara teritorijalnog mora. Hrvatska se, po njemu, nepotrebno i jednostrano odrekla dodatnih 46,4 četvornih kilometara mora po trasi međunarodnog koridora za ulazak brodova u Piranski zaljev. Osim toga, ugovor je, prema mišljenju kritičara, amaterski napravljen, jer je sjeverno od koridora Hrvatskoj ostavljena eksklava u obliku trokuta, koju će prije ili kasnije izgubiti, jer nigdje u svijetu ne može postojati pojam teritorijalnog mora ako ono nema dodir s teritorijem.

Vrhunac kritike Račanov ugovor doživio je kad je Rudolf poručio da nigdje u svijetu “teritorij ne služi za kompenzaciju financijskih ili nekih drugih transakcija”. Time je neizravno optužio Račana da u slučaju Piranskog zaljeva nije sa Slovenijom mijenjao teritorij za teritorij, nego za slovenske protusluge u obliku povratka štednje hrvatskim štedišama u Ljubljanskoj banci, kao i u otvaranju cestovnih smjerova preko Slovenije, koji Hrvatsku povezuju s Europskom unijom.

Da se Slovenija doista misli i na takav način odužiti Hrvatskoj, potvrdlo je u četvrtak premijer Drnovšek, kad je upozorio da bi, ako Hrvatska ne prihvati ugovor, u pitanje mogla doći slovenska ratifikacija sporazuma o Krškom, a možda i rješavanje povratka štednje. Time je slovenski premijer nehotice dolio ulje na vatru oporbenih kritika premijeru Račanu. Iz Drnovšekovih riječi ispada da Ljubljana prijeti Zagrebu da Hrvatima, ako joj ne ustupe dio vlastita teritorija, možda neće vratiti novac - i to njihov vlastiti novac.

Čini se da će premijer Račan nakon svega toga imati teškog posla u uvjeravanju Sabora i javnosti u prilog potpisivanja ugovora o granici. Nema nikakve dvojbe da i Hrvatska i Slovenija moraju napraviti ustupke radi postizanja kompromisa, ali Račan će morati argumentirano odgovoriti na sva pitanja kritičara, a posebno na ono glavno: jesu li slovenski ustupci u ugovoru jednako vrijedni hrvatskima.