Vjesnik: 08. 09. 2001.
»Zabavljanje« nacije večerama i granicama ne vodi iz gospodarske krize
Prioritet ove Vlade mora biti ustrojavanje Hrvatske kao financijski odgovorne i održive države, a njezin uspjeh mjerit će se brzinom izlaska iz gospodarske krize / Zbog toga i zabrinjava što Vlada još nije objavila prijedlog spasonosnog rebalansa ovogodišnjeg proračuna iako većina zemalja već debelo raspravlja o onom za 2002.
ZAGREB, 7. rujna - Što je važnije: poluprivatna večera sedam premijera ili paket zakona vezanih uz socijalnu reformu koja će izravno financijski utjecati na život svih građana Hrvatske? Ako je vjerovati medijskom tretmanu - večera u Vili Weiss.
Naime, svi su mediji tu vijest od četvrtka plasirali neusporedivo upadljivije od činjenice da je Vlada u Sabor napokon poslala paket 11 zakona koji će nam još dugo krojiti socijalna prava, a zadatak mu je i pomoći u spašavanju državne blagajne od posvemašnjeg raspada. Političko-gastronomsko druženje premijera zasjenilo j
e i vijest da Vlada traži saborsku raspravu o granici sa Slovenijom te onu o konačnom završetku pregovora Pantovčaka i Banskih dvora o zakonu o obrani.Budući da su svi mediji jednako procijenili zanimanje javnosti, čini se da Hrvatska još radije sluša riječi i ufa se u politička rješenja kao u manu s neba, nego što prebire po brojkama koje joj život znače. A političari se time vješto služe. Najlakše je to bilo činiti premijerima koji su Vladu vodili u prvim godinama euforije izborene državnosti te ratne o
pasnosti koja je zanimanje nacije s kvalitete života preusmjerila na fizički opstanak države.Najteže se, pak, na taj stari političarski štos izvlačiti aktualnom premijeru Ivici Račanu, koji je zasjeo na kormilo zemlje na rubu bankrota, a bez »alibija« svemoćnog Franje Tuđmana na Pantovčaku s kojim su se sveudilj pokrivali HDZ-ovi premijeri.
No, i Račan vješto igra tu igru kad god mu se pruži prilika. Posljednji primjer za to je ugovor o granici sa Slovenijom. Nakon što ga je pompozno predstavio kao kompromis kojim Hrvatska više (ukupno) dobiva nego što (teritorijalno) gubi, Račan je dopustio da protivnici parafirane crte u Piranskom zaljevu preuzmu inicijativu. Znakove nervoze nije pokazao ni kad su čelnici stranaka petorke javno izjavljivali da za takvu
granicu ni oni ni njihovi kolege u Saboru neće dignuti ruku.Zašto Račan, iako uvjeren da je s Janezom Drnovšekom doista sklopio povoljan ugovor za Hrvatsku, tjednima šutke prima to bujanje kritika?
Ishod srpanjskog glasanja o povjerenju Vladi pokazao je da oporba još nema snagu srušiti Vladu čak ni kad njezine odluke nemaju podršku svih koalicijskih zastupnika u Saboru. Jedina realna opasnost su, dakle, sami koalicijski partneri. Upravo njima je, mirno prelazeći preko kritike zbog granice sa Slovenijom, Račan »dobrohotno« prepustio skupljanje političkih poena znajući da ta granica jest važan problem, ali nipošto nije na samom vrhu liste prioriteta o kojima ovisi neposredna budućnost Hrvatske pa i vlade petorke.
I tako je vuk sit - koalicijski partneri među svojim biračima ne ispadaju Račanovi poslušnici - a i koza cijela.
Naime, paket socijalne reforme podržali su svi, bez obzira što o njemu mislili. A on je doista jedan od prioriteta ustrojavanja Hrvatske kao financijski odgovorne i održive države. Za to je nužna (i) podrška financijskog svijeta, koja bi sigurno izostala ako bi MMF zaključio da Hrvatska i dalje odugovlači s uvođenjem financijskog reda u državi.
Račanova vlada i te kako kasni s provođenjem reformi, iako je koalicija dobila izbore zbog nezadovoljstva birača ekonomskom situacijom u koju ih je doveo HDZ. Ova Vlada pamtit će se upravo po načinu na koji će riješiti taj problem. Stoga je, čini se, Račan lako »žrtvovao« svoje rješenje hrvatsko-slovenskog graničnog problema. Njega mogu, naime, riješiti i međunarodni arbitri, a zasad oštri stav hrvatske javnosti može smekšati i tvrda schengenska granica.
Izlaz iz gospodarske krize moramo, pak, naći sami. »Zabavljanje« nacije večerama i granicama neće nam u tome pomoći. Zbog toga i zabrinjava činjenica da Vlada još nije objavila prijedlog spasonosnog rebalansa ovogodišnjeg državnog proračuna iako većina zemalja već debelo raspravlja o proračunu za 2002.
Sanja Kapetanić