Novim paketom socijalnih mjera ili, bolje rečeno, restrikcija, Vlada je smanjila rashode proračuna za oko 700 milijuna kuna. Prema novom planu privatizacije, država će u ovoj godini prodajom državne imovine zaraditi oko 5,5 milijardi kuna, što, znači da neće realizirati ni prvotni plan od 8,5 milijardi kuna, ali ni rezervni plan prihoda od 6,5 milijardi kuna. Bez obzira na sav trud koji je Vlada uložila u konsolidaciju državnih financija, proračunski rashodi bit će veći od financijskih mogućnosti države, a prihodi od privatizacije manji od njezinih financijskih potreba.

Smanjivanje javne potrošnje nije moglo biti realizirano kako je planirano jer se Račanova administracija ipak nije usudila do kraja racionalizirati socijalna prava branitelja, invalida i imirovljenika. S druge strane, prihodi budžeta nisu se mogli dodatno povećati jer kupce kapitalnih dobara Vlada ne može uvjeriti da plate više, a ne usudi se povećavati poreze, što je posve razumljivo. Dugoročne mjere, kao što je, primjerice, širenje porezne osnovice kroz uvođenje doprinosa na sve prihode, ne mogu imati efekta na ovogodišnji proračun, pa je Vladi opet ostalo samo jedno rješenje: novo zaduženje države. Budući da je ministar financija Mato Crkvenac obećao javnosti da se država tijekom ove godine više neće zaduživati u inozemstvu, posudit će 200 milijuna eura na domaćem tržištu. Plasman euroobveznica već je najavljen za kraj ovog mjeseca.

Zahvaljujući tome, čini se da će Vlada uspjeti izgurati ovu proračunsku godinu do kraja, ali to nikoga ne bi trebalo utješiti. Način na koji je riješen problem državnih financija ne ulijeva nadu da će 2002. godina biti lakša i sigurnija. Ključni je problem u tome što Vlada ipak nije dobila rat s javnom potrošnjom. Možda je dobila ovu ljetnu bitku, ali rashodi nisu svedeni u održive okvire i potrošački požar može vrlo lako ponovo planuti kroz nekoliko mjeseci i opet opustošiti proračun. Proračunski deficit teško će biti smanjen na 5,3 posto BDP-a, koliko si je Vlada zacrtala prema sugestijama MMF-a, a ako u iduću godinu država ude s repovima, tj. prevelikim manjkovima, pitanje je kako će onda Vlada ostvariti novi proračun.

S više od 12 milijardi dolara inozemnog duga, Hrvatska se opasno približila zoni visoke zaduženosti, u koju nikako ne smije ući. Kapitalni prihodi od privatizacije i krediti bili su oslonac državnog proračuna proteklih godina. Međutim, Vlada više ne može računati na taj oslonac i jedini preostali održivi put jest rast direktnih stranih ulaganja i domaće proizvodnje. Jedino to može povećati ne samo proračunske prihode, nego i broj zaposlenih.

Konstatacijom da je turizam i dalje sve veći uvoznik i da ove godine ima manje pozitivan utjecaj na opću ekonomsku konjunkturu nego što je imao lani, ministar financija priznao je kako Hrvatska i dalje radije troši nego što proizvodi. Zbog toga je teško reći hoće li Hrvatska već 2002. i 2003. godine doista biti mjesto ozbiljnog investiranja i hoće li Hrvatska početi proizvoditi više nego trošiti.

A dok se to ne otkrije - a nadajmo se da hoće što je prije moguće - Račanova vlada mora se i dalje baviti smanjenjem javne potrošnje kao neprikosnovenim prioritetom. Sadašnje socijalne restrikcije prema braniteljima, invalidima, rodiljama i umirovljenicima prošle su relativno mirno. Čak su i u samoj Vladi očekivali više buke i javnih prosvjeda. Prvi su put u Banskim dvorima sustavnije pripremili te nepopularne mjere i planski ih predstavili javnosti, pa je očito i to dalo rezultata. Ako je to bio red kiselih jabuka, od Vlade se sada očekuje da javnosti isporuči i red slatkih, odnosno da predloži niz stimulativnih mjera, kako za poduzetnike tako i za građane. Samo će se tako Vlada moći upustiti u nove redukcije državnih rashoda, koje su nužne, ali opasne ako se provode bez strategije i vizije.