Dnevni osvrt O okružju u kojem djeluje najveća stranka Hrvata u BiH piše Gorden Knezović

HDZ je prva i jedina stranka u BiH s ilegalnim čelništvom, odnosno stranka kojoj je OHB, zabranom vršenja javnih dužnosti predsjedniku stranke Anti Jelaviću i nekolicini njegovih najbližih suradnika, ograničio političko djelovanje. Takva politička mjera jedna je od najbitnijih odluka međunarodne zajednice u BiH. Njome je otvoreno nekoliko bitnih pitanja važnih za budućnost BiH. HDZ je na posljednjim izborima, kao i na svim prijašnjim, dobio više od dvije trećine hrvatskih glasova u BiH te se postavlja pitanje tko u institucijama vlasti BiH predstavlja hrvatsku većinu, odnosno je li ograničenjem političkog djelovanja HDZ-u ugrožena konstitutivnost Hrvata u BiH ili je time otvorena mogućnost da se profilira normalna višestranačka scena kod najmalobrojnijeg i politički najslabijeg naroda u Bosni i Hercegovini.

Odgovor na ta pitanja može se naći u odnosu HDZ-a prema Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Taj odnos može poslužiti kao ilustracija odnosa HDZ-a prema ulozi međunarodne zajednice u BiH. HDZ je od početka djelovanja toga Suda prema njemu zauzeo najradikalniji stav. Sve svjetske televizije prenijele su sliku paIjenja američke zastave na jednom od prosvjednih skupova u Kiseljaku. Razlog zbog kojeg je HDZ najradikalnije napadao Haaški sud prije je u nezadovoljstvu mirovnim rješenjem u BiH ne o u odnosu prema tom sudu. gelnici HDZ-a promišljeno su u svijesti Hrvata u BiH nastojali Haaški sud i međunarodnu zajednicu prikazati kao nacionalnog neprijatelja kako bi imali glasačku potporu za svoju politiku, ne razmišljajući o sudbini haaških optuženika, niti o posljedicama novih optužnica. Takva politika nije se promijenila ni nakon 5. sabora stranke kada je za predsjednika, suprotno željama Zagreba, izabran Ante Jelavić. Suprotno svim realiiim političkim očekivanjima Jelavić je sa svojom izolacionističkom i separatističkom politikom nastavio i nakon gubitka političke i financijske potpore u Zagrebu, odnosno s promjenom vlasti u Hrvatskoj.

Sve optužbe protiv Haaškog suda isticane na brojnim masovnim prosvjedima pokazale su se ispraznima. Ne samo zbog toga što Haaški sud nije bio pristran niti antihrvatski, nego i zbog stvorenog antimeđunarodnog raspoloženja kod bosanskohercegovačkih Hrvata. Stvaranje takva raspoloženja u Hrvata u BiH imalo je logike, i za one koji se nisu slagali s takvom politikom, dokje HDZ BiH za svoju politiku imao potporu u Zagrebu, ali produžavanje antimeđunarodnog raspoloženja kod bosanskohercegovačkih Hrvata, nakon što je Zagreb prestao podržavati separatističku politiku Mostara, izgubilo je svaki smisao.