Vjerojatno smo se u predizbornoj kampanji loše razumjeli, kazala je potpredsjednica Vlade Željka Antunović, boraveći službeno u Dubrovniku. Upitana što je s obećanjem da će se već na prvoj sjednici Vlade početi rješavati afera Dubrovačke banke, Željka Antunović je, u svom prepoznatljivom stilu, dala nevjerojatnu izjavu.

»Javnost i SDP nisu se dobro razumjeli u predizbornoj kampanji«, reći će ona, precizirajući da su »oni« (Vlada, SDP?) pod tim obećanjem zapravo mislili »ne na kontekst istrage, nego konsolidacije, a to je shvaćeno drukčije«. Što je potpredsjednica time mislila? Nije car gol, nego je narod zapravo glup?

Kad bi se svaka neodmjerena izjava Željke Antunović pretočila u biser, dala bi se složiti lijepa ogrlica. Neke od njezinih izjava već su ušle u antologiju političke mudrosti u Hrvata, a njezina potreba da se svađa svuda i sa svima apsolutno je nejasna. Radi li se naprosto o - bez obzira na višegodišnje iskustvo - prilično »tankoj« političarki koja, kad u rukavu nema bolje adute, kopa ratnu sjekiru sa svima i protiv svih? Ili je potpredsjednica jednostavno žestokog temperamenta pa lako plane, poput njezinoga kolege Linića? Pritom si, doduše, dopušta »popovanje« drugima, naročito novinarima, jer eto, ona uglavnom uvijek zna bolje od njih. Točno je da je i novinarski svijet podložan kritici, kao i da se tekstovi novinara također mogu »secirati«, da o njima svoj sud mogu imati i drugi, pa i političari. Ali gospođa Antunović bi jednom za svagda morala zapamtiti za političara važno pravilo: kao javna osoba mora paziti i odgovarati za vlastite javno izrečene riječi. Ako nema dobre argumente i odgovore na pitanja, nije li pametnije zašutjeti? U ovoj je državi ionako previše onih - kako u ovoj, tako i u bivšoj vlasti - koji politički govor najčešće pretvaraju u demagogiju.

A tko je to davao predizborna obećanja? O boljem životu svima, a ne samo njima. Povratu mirovina. Većem standardu. Dostojanstvenijem životu. Boljem sutra za sve, mlade, stare, srednje. Kvalitetnijem obrazovanju. Ulasku Hrvatske u sve i svašta. Hrvatskoj bez straha. Većim plaćama i sigurnijem životu. Tko je ta obećanja davao? I potpredsjednica Antunović, uz ostale. Ili možda ipak narod? Koji je valjda okolo hodao po skupovima, tribinama, selima, zaselcima, gradovima i televiziji i obećavao i ono što ga nitko nije pitao. Je li i ta obećanja narod krivo protumačio?

Ako jest, tko mu je kriv, rekli bi zlobnici.