Zasad se ne zna hoće li Haaški sud u ovom slučaju postupiti kao i u slučaju Biljane Plavšić, prije svega stoga što način na koji je dvoje spomenutih optuženika dospjelo u Haag nije ni izdaleka sličan - Biljana Plavšić je došla dragovoljno, a Krajišnika su uhitili pripadnici SFOR-a. No ako se imaju u vidu neke pojedinosti nedavnog posjeta glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte Beogradu i Sarajevu, kao i dosadašnje haaške odluke, koje karakterizira nepostojanje čvrstih pravila i jasnih kriterija, ništa nije isključeno.

Spomenuta turneja glavne tužiteljice, naime, osim po neobično pomirljivim tonovima nakon susreta s beogradskim domaćinima, koji vladaju državom gdje predsjedničke i ine odgovorne dužnosti obnašaju i haaški optuženici, a još ih (neustanovljen) broj uživa njeno gostoprimstvo, ostat će zabilježena i po neobičnu definiranju pozicije triju strana u BiH u odnosu prema Haaškom sudu. Ona je, naime, u Sarajevu izjavila - a jedan tamošnji dnevni list upravo tu njezinu izjavu istaknuo u glavnom naslovu na prvoj stranici - da bosanski Hrvati i Republika Srpska nedovoljno surađuju s Haagom. I to upravo tim redoslijedom. Istom je prigodom rekla: »Još imamo 38 bjegunaca od pravde koji su i dalje na slobodi i koje je potrebno uhititi i prebaciti u Haag. Od tog je broja 27 s javne, a 11 s tajnih optužnica«.

Da je tu - za Haag, međunarodnu zajednicu i međunarodne snage u BiH poraznu - statistiku dopunila podatkom da je od 38 optuženih čak 36 Srba, a samo dvojica su Hrvati (Ivica Rajić i Ante Gotovina), i to osobe kojima mjerodavne vlasti ne znaju mjesto boravka, sama bi upozorila na tendencioznost i neodrživosti vlastite ocjene o (ne)kooperativnosti strana u BiH.

Pitanje je samo što je takvom ocjenom htjela postići - »samo« amnestirati vodstvo RS i opravdati neke haaške poteze u vezi sa RS ili još i pripomoći međunarodnim predstavnicima u BiH u pritisku na tamošnje Hrvate.