Vjesnik: 14. 09. 2001.
Boje se da će istraživanja Domovinskog rata ugroziti njihove »vlastite istine«
Protiv istraživanja Domovinskog rata, odnosno stvaranja, razvoja i osobito borbenih djelovanja Hrvatske vojske malo je naših građana. Najčešće je riječ o onima koji u tim istraživanjima vide ugroženost i gubitak određenih pozicija i povlastica / Istraživanje borbenih djelovanja u Domovinskom ratu i na njima razvoj vlastitog
umijeća ratovanja, kao znanosti - nema alternativu... Istraživanje vlastite prakse je najbolji put obrane od tendencija podražavanja stranih uzora u području obrane, kao normalne posljedice tehničko-tehnološke ovisnostiBORIS ČUPIN
Kao što je to drugdje uobičajeno nakon svršetka nacionalno tako važna razdoblja, i u nas dolazi do izdavanja brojnih knjiga memoarskog karaktera o organiziranju oružanih snaga i njihovim borbenim djelovanjima u Domovinskom ratu. Uz izvorne dokumente, takva je literatura dobra građa za povjesničare i ostale znanstvenike.
U tom ozračju promatrana Odluka Vlade Republike Hrvatske o istraživanju Domovinskog rata za svaku je pohvalu. Nositelj je istraživanja Hrvatski institut za povijest u Zagrebu.
Protiv istraživanja Domovinskog rata, odnosno stvaranja, razvoja i osobito borbenih djelovanja Hrvatske vojske malo je naših građana. Najčešće je riječ o onima koji u tim istraživanjima vide ugroženost »vlastite istine« i gubitak određenih pozicija i povlastica. Kao argumente najčešće navode nepostojanje »povijesne distancije«, pomanjkanje dokumenata »s druge strane«, »vojnu tajnu« i sl.
Za znanstvene spoznaje obično se kaže da su općeljudske i da ne priznaju ni nacionalne ni državne granice. U tom bi smislu rezultati znanstvenih djelatnosti trebali biti dostupni svima. Međutim, praksa suvremenog svijeta, pokazuje da to nije tako. Naprotiv, znanje sve više postaje sredstvom moći razvijenih zemalja prema slabije razvijenim.
To, naravno, vrijedi i za vojne znanosti. Zato je istraživanje vlastite prakse najbolji put obrane od tendencija podražavanja stranih uzora u području obrane, kao normalne posljedice tehničko-tehnološke ovisnosti.
Ništa se u životu ne događa slučajno, pa ni borbena djelovanja u ratu. Odvijaju se prema jasno određenim zakonitostima, neovisno o našoj volji ili o njihovoj spoznaji. Njihovo objektivno postojanje isključuje potrebu njihova »izmišljanja«.
U tom se smislu nameću pitanja što je Domovinski rat potvrdio ili demantirao u području (teorije) umijeća ratovanja? Što je taj rat otkrio ili najavio novo u teoriji umijeća ratovanja?
Do odgovora na ta pitanja objektivno se može doći samo istraživanjem. Osim nositelja političke vlasti, čije je to ustavno pravo i obveza, u traženju odgovora na ta i slična pitanja sve važniju ulogu mogu i trebaju imati građani i osobito znanstvenici.
Ako bi Hrvatska bila prisiljena svoju samostalnost braniti i primjenom oružane sile, tada bi se borbena djelovanja vodila na balkanskom prostoru. Sudionici takvih djelovanja bili bi naši ljudi, a njihovi najbrojniji protivnici bili bi ponovno žitelji s tog prostora.
U tom smislu istraživanje borbenih djelovanja u Domovinskom ratu i na njima razvoj vlastitog umijeća ratovanja, kao znanosti - nema alternativu.
Na potrebu i opravdanost razvitka vlastitog (nacionalnog) umijeća ratovanja upozoravali su i utemeljitelji suvremenog umijeća ratovanja. Mahan se zauzimao za razvitak nacionalne strategije i taktike. Potrebu stvaranja vlastitog umijeća ratovanja Žomini je obrazlagao činjenicom »da se način vođenja ruske pješadije ne može primijeniti na Francuze ili Nijemce«.
To normalno vrijedi i za pomorske snage.
Ovogodišnje obilježavanje desete obljetnice Hrvatske ratne mornarice prigoda je da se slobodnije počne govoriti i o stvaranju, razvoju i borbenim djelovanjima Hr
vatske ratne mornarice tijekom Domovinskog rata.O tome je dosad naša javnost bila nepotpuno informirana. Na temelju sadašnjih spoznaja, njena se borbena djelovanja mogu ravnopravno staviti »uz rame« snagama u »Bljesku« i »Oluji«.
Među nositeljima tih borb
enih djelovanja bilo je istinskih heroja.Jedan od događaja iz povijesti stvaranja Hrvatske ratne mornarice, koji se do sada uporno nastojao prikriti, svakako je formiranje Sektora ratne mornarice u Zapovjedništvu ZNG Republike Hrvatske. U situaciji kada s
e sudbina Hrvatske rješavala na kopnu, u Zapovjedništvu ZNG Republike Hrvatske u kolovozu 1991. godine formiran je Sektor ratne mornarice.Uvjeren sam da ima još dosta široj javnosti takvih nepoznatih događaja, odnosno da ima »zagubljenih« dokumenata od općeg interesa, koje bi trebalo objelodaniti i stručno istražiti.
Autor je doktor političkih znanosti iz Splita