Hoće li prošlotjedna američka tragedija i nezapamćen teroristički zločin imati eho i u domaćim političkim prilikama? Mogućnosti za to, dakako, nisu zanemarive. Ne samo stoga što nakon "crnog utorka" svijet nikada više neće biti isti, već - prije i poslije svega - zbog američkog (pa i globalnog) odnosa prema uvijek spornom "paketu" promišljanja terorističkog "zločina i kazne". U konkretnom slučaju, prava napadnutog na obranu (pa radilo se o ataku samoubilačkih pojedinaca, kakve fanatične organizacije ili državnog terorizma), ali i odnosa prema najšire shvaćenom spektru terorističkih djelatnosti.

Oba ova segmenta i te kako se tiču Hrvatske. Jer, s jedne strane, haaške optužnice - a posebice one po zapovjednoj odgovornosti, odnosno optužbe koje relativiziraju psihološki i faktički učinak terorističkih aktivnosti "krajinske" pobune i srbijanskih vojnih i paravojnih formacija upletenih u zločine - u svjetlu hipersenzibilizirane američke javnosti (i politike) mogle bi se možda čitati i uz novu optiku. Naime, ako je već CIA javno objelodanila da su joj u borbi protiv terorizma već ranije bila dopuštena i neka "nedozvoljena sredstva", a sasvim je izvjesno da će - uz logiku kako cilj opravdava baš svaku metodu - tako biti i u budućnosti, dio domaće javnosti zacijelo vjeruje da bi poneki hrvatski "nestašluci" tijekom obrambenog rata mogli također dobiti predikat "iznuđenih". Odnosno, biti shvaćeni kao "nedozvoljena sredstva" čiji je cilj "opravdana" borba protiv terorističkih (pobunjeničkih) aktivnosti.

Medalja, međutim, ima i drugu stranu. Jer, ništa manje izvjesna (dapače!) nije ni tvrdnja da će pod nazivnik terorističkog djela ubuduće ući mnogo širi popis djelovanja. Odnosno, da će se terorističkom aktivnošću titulirati baš svako miniranje "nepoćudnih" biljega prošlosti, atak na državne simbole i službenike, ometanje policije u njenim svakodnevnim dužnostima, verbalna pozivanja na nasilnu promjenu legalno izabrane vlasti ili prijetnje upućene visokim državnim dužnosnicima, ometanje ustavom zajamčenog prava na slobodan promet ljudi i roba... Ne treba mnogo za zaključak da bi u svjetlu tako shvaćenog definiranja terorističkog čina brojna domaća aktualna "događanja naroda" i ksenofobne ili ustašoidne manifestacije, sasvim sigurno dobili predikat - terorizma.

Želi li biti dio civiliziranoga svijeta kojemu je, kako je to kazao britanski premijer Tony Blair, terorizam navijestio otvoreni rat, Hrvatska sve to mora imati na umu. Također, jednom zauvijek treba raskrstiti s veličanjem "nacionalnih junaka" poput cijele galerije likova na čelu s osuđenim teroristom otmičarom američkog zrakoplova. Jer, teroristi mogu biti proglašeni junacima samo u sredinama u kojima caruje "kult" smrti i "kultura" terora. U sredinama koje su u potpunoj zavadi s cijelim civiliziranim svijetom.