Pattenov stav odražava stavove EU-a koji su u ovome suprotni američkima, odakle stižu signali da je otpočeo »rat civilizacija«, dakle rat s Muslimanima koji su, eto, »civilizacija terorista« (bombaš iz Oklahome bio je Amerikanac, ali nitko Amerikance nije izjednačio s McVeighom i suradnicima!) / Baš radi američke teze o »ratu civilizacija«, neke su europske vlade već izrazile rezerviranost u vezi sa svojom ulogom u mogućoj NATO-voj akciji. U nju malo tko vjeruje da bi mogla postati zajednički pothvat 19 članica Atlantskog saveza: Europljani vole transparentnost i proceduru, što je u raskoraku s američkim viđenjem ratovanja

BRUXELLES, 16. rujna - Kad su bez ikakvih rezervi stali uz Amerikance, odlučivši da napad na jednu članicu Atlantskog saveza znači i napad na čitav NATO, europski su Saveznici prvenstveno odaslali političku poruku. Samo aktiviranje, prvi put u 52-godišnjoj povijesti NATO-a, članka V. stvorilo je neobičnu situaciju. SAD je napadnut »u prvom ratu 21. stoljeća« i solidarnost prema napadnutoj članici izražena je korištenjem mehanizma napravljenog za odavno prevladana vremena hladnog rata 20. stoljeća. Političkom su podrškom Saveznici dali do znanja Washingtonu da su uz njega, da su mu spremni pomoći i staviti na raspolaganje sve resurse. U danu povijesne odluke NATO-vog Stalnog vijeća sve su članice EU-a na izvanrednom skupu ministara vanjskih poslova europske petnaestorice digle ruku za stvaranje zajedničke, široke, globalne fronte protiv terorizma.

Sastanku šefova diplomacija prisustvovao je - također vrlo neobičan događaj! - i glavni tajnik NATO-a lord Robertson. Kad je Robertson nazvao Colina Povella, šefa američke diplomacije, u utorak navečer, nakon što je šokantna vijest o terorističkim udarima obišla svijet, a svijet se prilijepio uz tv-ekrane, i upitao ga kako NATO može pomoći, Powell mu je kratko odgovorio: »Stanite na našu stranu«. Robertson nije imao izbora. Poduprt je stavom europskih vlada da je u igri sigurnost svijeta, a ne samo jedne članice međunarodne zajednice te da se sutradan nekakav avion s teroristima može vrlo lako zabiti u neki od brojnih europskih simbola - bio to Reichstag, Houses of Parlament ili zdanje Berlaymont u Bruxellesu, bivše i buduće sjedište Europske komisije trenutno u stanju obnove i oporavka od azbesta i godina ili pak neugledni NATO-kompleks bruxelleskog predgrađa Evere.

»Ovaj je napad na čovječanstvo udario u srce bliskog nam prijatelja, zemlje s kojom se EU trudi izgraditi bolji svijet. No, ovi su stravični teroristički napadi upereni protiv svih nas, protiv otvorenog, demokratskog, multikulturnog i tolerantnog društva. Pozivamo sve zemlje koje dijele te univerzalne ideale i vrijednosti da se udruže u borbi protiv terorizma. Ništa ne opravdava njihova djela, to nepoštivanje etičkih vrijednosti i ljudskih prava. U igri je globalna solidarnost. Zajedno, bez obzira na naše porijeklo, rasu ili vjeru, moramo neumorno raditi da bismo našli rješenje za sukobe koji tako često služe kao okvir divljaštvu«, kaže se u priopćenju lidera 15 zemalja EU-a.

EU se slaže sa SAD-om kad je riječ o stvaranju globalne fronte protiv terorizma. Povjerenik Europske komisije za vanjske poslove Chris Patten je dan nakon udara vrlo precizno iskazao stavove EU-a: »Ovo nije sukob civilizacija, ovo je udar divljaštva na civilizaciju, civilizaciju unutar koje iste vrijednosti dijele različiti narodi, rase i vjere«. Pattenov stav odražava stavove EU-a koji su u ovome suprotni američkima, odakle stižu signali da je otpočeo »rat civilizacija«, dakle rat s Muslimanima koji su, eto, »civilizacija terorista« (bombaš iz Oklahome bio je Amerikanac, ali nitko Amerikance nije izjednačio s McVeighom i suradnicima!). Baš radi američke teze o »ratu civilizacija«, neke su europske vlade već izrazile rezerviranost u vezi sa svojom ulogom u mogućoj NATO-voj akciji. U nju malo tko vjeruje da bi mogla postati zajednički pothvat 19 članica Atlantskog saveza: Europljani vole transparentnost i proceduru, što je u raskoraku s američkim viđenjem ratovanja.

Amerikanci to jednostavno stavljaju na razinu nestrpljivosti da se stres, bijes i sve emocije uskovitlane nakon terorističkih udara stišaju činom žestoke, spektakularne vojne odmazde. »Bojimo se kaubojskih mjera«, iskreni su predstavnici europskih članica iz misija u glavnom sjedištu Atlantskog saveza. To bi značilo da EU i europske članice NATO-a misle da bi se najprije trebalo pričekati rezultate intenzivnih istraga i tek potom odlučiti trebaju li zemlje koje pružaju utočište teroristima - dokazano pružaju - iskusiti nešto od bijede i zla rata. »Ne smije se tolerirati da i jedna zemlja ugošćuje teroriste«, jasna je deklaracija vodstva država EU-a. Ona isto tako upozorava - što je stav Europljana - da međunarodni pravni sustav pruža dovoljno prostora za borbu protiv terorizma. »Međunarodni nam zakon omogućuje potragu za počiniteljima zločina, za organizatorima i financijerima terorizma«, decidirana je istočna strana Atlantika.

Vlade Nizozemske, Norveške, Belgije, Njemačke i Francuske ne namjeravaju štediti ni novca, ni vremena, ni ljudi niti napora u toj borbi, ali su vrlo, vrlo rezervirane, suzdržane do krajnosti u ocjenjivanju opravdanosti brzinskog napada na neku od »država izopčenica« s američke liste, napada koji bi trenutno ublažio američke emocije, no koji bi, već na kratke a pogotovo na duge staze, dolio ulja na vatru i potpomogao daljnjoj radikalizaciji. EU stoga rješenje vidi u koordinaciji poslova. Hamburška je policija brzo povezala konce i na osnovi američkih podataka detektirala neke osumnjičene. Istodobno, potvrdila je jednu od polujavnih tajni, a to je da samo na području tog milijunskog lučkoga grada imaju registriranih do 1000 ekstremista, od kojih su neki potencijalni teroristi kakvi su sudjelovali u napadima na WTC i Pentagon.

Takvih jezgara ima svugdje u EU. Francuzi imaju dosta dobar uvid u svoja žarišta ekstremista, Belgijanci također, Nijemci i Šveđani uglavnom su smjestili potencijalne izazivače nezgoda na liste i pod diskretan nadzor. Tek ako svi podaci budu na jednome mjestu, ako dođe do pune suradnje, do razmjene, do stanja u kome je krajnji cilj važniji od taštine nacionalnih suvereniteta, borba će biti učinkovita, suglasne su obje strane Atlantika. Na izvanrednom sastanku operativaca - ministara pravosuđa, unutarnjih poslova i prometa EU-a - sudjeluju i predstavnici SAD-a sa svim povjerljivim, nadasve korisnim informacijama, što je do utorka bilo nezamislivo!

U sjeni narastajuće opasnosti, EU je iskazao neočekivanu volju da neka pitanja riješi doslovno preko noći, ista pitanja koja su se do sada razvlačila od nemila do nedraga, a njihovo se rješavanje odgađalo iz političkih razloga, iz straha za nacionalni suverenitet, ponekad čak iz osjećaja prestiža tko je veći, glavniji i važniji. Teroristički je udar definitivno osigurao budućnost zajedničkog vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a te zaživljavanje jedinstvene »europske pravne zone«, područja 15 država na kome vrijede ista pravila a granice su poništene, što uključuje i konačno ulaženje u upotrebu tzv. europske tjeralice, dokumenta koji policiji jedne države omogućuje uhićenje građanina druge na osnovi potjernice treće članice.

David Barbini