Zapadna granica Hrvatske nije samo granica sa Slovenijom nego je, što je mnogo važnije, i granica (de facto, iako ne de iure) s Europskom unijom. Pa vi sad birajte, hoćete li tu granicu u mekoj, partnerskoj varijanti ili ćete zbog nekoliko kvadrata mora i livada živjeti na tamnijoj strani sanitarnog kordona, kojim će se razvijena Europa odijeliti od problematičnog susjedstva. To je glavna poruka koju je naciji i protivnicima sporazuma o granici sa Slovenijom, u subotu premijer Ivica Račan odaslao iz Varaždinskih Toplica.

Sanitarni kordon! Pomisao da bi se Hrvatska mogla naći u skupini zemalja koju će razvijeni Zapad, predvođen ljutom i odmazde željnom Amerikom, staviti pod sigurnosnu blokadu, zvuči zastrašujuće. Plaši li nas to Račan s nemogućim ili se Hrvatska, ako sporazumno ne riješi granicu sa Slovenijom, doista može naći među izopćenicima, ne samo sigurnosnim nego i gospodarskim? Protivnici parafirane granice sada će sigurno reći da je Račanu »dobro došlo« zaoštravanje sigurnosne situacije u svijetu, kako bi naciju uvjerio da je njegovo rješenje ono pravo, iako se Slovencima više žuri nego nama, pa bi valjda, tvrde protivnici, bio red da i više popuste.

Istina je i da Račan od prvoga dana predstavljanja sporazuma tvrdi da Hrvatska ukupno njime više dobiva nego što eventualno teritorijalno gubi. Subotnja izjava samo je dramatičnija od dosadašnjih. U intervjuu u kojem slovenski premijer Janez Drnovšek opovrgava interpretacije jedne svoje izjave, prema kojima je Slovenija od Hrvatske ucjenom (dug Ljubljanske banke) ishodila granicu koja joj odgovara, Drnovšek je dodao snažan argument za tu »ukupnu korist«. Potpisivanje sporazuma, tvrdi, Hrvatsku i Sloveniju izdvojilo bi iz društva zemalja jugoistočne Europe, koje bez međunarodnog protektorata ne mogu riješiti same ama baš ništa. To sigurno nije zanemariv argument, pogotovo ako dolazi od lidera zemlje koja će prije Hrvatske ući u EU, a schengenske obveze počet će ispunjavati već u proljeće.

Bolna je istina da je Hrvatska svoju državu platila krvlju. Svijet, pa i Slovenija, to često zaboravljaju. No, država, pogotovo moderna i razvijena, kakvom Hrvatska želi biti, nisu samo njene granice nego i kvaliteta života njenih građana. Ona danas manje no ikad ovisi o veličini teritorija. Stoga je krajnje vrijeme da na sporazum o granici svi njegovi akteri i analitičari počnu gledati kroz prizmu koja neće izostavljati ni jednu od tih dviju činjenica.