Vjesnik: 17. 09. 2001.
I bivši
veleposlanik u Beogradu Zimermann mogao bi svjedočiti protiv MiloševićaAmerički dužnosnici tvrde da SAD nije ni odobrio niti sudjelovao u »Oluji« / Warren Zimermann je još 1991. upozorio hrvatsku Vladu da neće dobiti međunarodno priznanje zbog »slučaja Gospić« / Tihomir Orešković je rekao da je u SAD-u radio za FBI, ali ta informacija ne zanima riječki sud / Bivši američki ministar obrane William Perry bio je veliki prijatelj pokojnog Gojka Šuška, koji je sad posthumno, neizravno, optužen u haaškoj optužn
ici protiv Mladena Naletilića-TuteZAGREB, 16. rujna - Od objavljivanja haaške optužnice protiv umirovljenog generala Ante Gotovine, mediji su preplavljeni napisima o ulozi SAD-a u »Oluji«. U hrvatskim novinama razni dužnosnici američke vlade, bivši velepos
lanik SAD-a u Hrvatskoj Peter Galbraith, sadašnji Lawrence Rossin te bivši zapovjednik NATO-a u Europi Wesley Clark tvrde da SAD nije sudjelovao u »Oluji« niti je za nju dao »zeleno svjetlo«. No, priznaju da je SAD znao da se »Oluja« priprema.Clark kaže da je o tome razgovarao s pokojnim ministrom Šuškom te da je Šušak kazao da Hrvatska neće odustati od svog plana oslobađanja okupiranih teritorija. On otvoreno priznaje da su i obavještajne službe dviju zemalja surađivale, jer je Amerikancima i NATO-u bilo
važno da ne padne Bihać čime bi se, prema njihovim procjenama, dogodila još jedna Srebrenica.Srbijanska propaganda još je nakon »Oluje« tvrdila da su Amerikanci zapravo izveli tu operaciju. Jedan od čelnika HIP-a, Nenad Ivanković, nedavno je pokazao i fotografije američkih obavještajnih časnika, snimljenih u društvu generala Gotovine, navodno u vrijeme planiranja »Oluje«. No, od pitanja je li SAD na bilo koji način sudjelovao u »Oluji«, zanimljivijom se čini činjenica da su razni dužnosnici američke vlade
tijekom ratova na području bivše Jugoslavije bili vrlo dobro upoznati sa stanjem na terenu, pa bi ih Haaški sud mogao pozvati za svjedoke u pojedinim slučajevima.Stručnjak za međunarodno pravo profesor Ivo Josipović svojedobno je u Vjesniku upozorio da će Haaški sud, bude li držao do objektivnosti, i od SAD-a morati tražiti relevantne informacije i svjedoke u procesima koji se vode na Sudu. Isto tako, i SAD će biti obvezan izaći u susret zahtjevima Haaškog suda budući da je upravo SAD bio jedan od glavnih
zagovarača osnivanja tog suda. Podigne li Haaški sud protiv Slobodana Miloševića optužnicu za agresiju na Hrvatsku i BiH, Warren Zimermann, posljednji veleposlanik SAD-a u bivšoj Jugoslaviji, trebao bi se među prvim američkim dužnosnicima naći u Haagu kao svjedok optužbe.Zimermann je 1991. i 1992. bio u Beogradu i pratio što se događa, a ponekad je i aktivno sudjelovalo u zbivanjima. Najpoznatiji takav slučaj je pismo koje je kao veleposlanik SAD-a uputio hrvatskoj Vladi, nakon informacija što ih je dobio o navodnim ratnim zločinima u Gospiću 1991. godine. U pismu su iznesene podrobne informacije o zločinima i vrlo oštro upozorenje da Hrvatska neće moći računati na međunarodno priznanje, ako se ne očituje o »slučaju Gospić«.
Prema informacijama iz diplomatskih krugova, za koje je Vjesnikov novinar dobio potvrdu i u nekim zagrebačkim odvjetničkim krugovima bliskim Haaškom sudu, SAD je odahnuo kad je Sud prepustio »slučaj Gospić« hrvatskom pravosuđu. Navodno su haaški istražitelji još za istrage o Gospiću tražili od američke vlade da dopusti svjedočiti nekim svojim bivšim dužnosnicima, ali je taj zahtjev odbijen. Neizravno, tu je informaciju potvrdio i Miroslav Tuđman, koji je u HTV-ovoj emisiji »Forum« o arhivskoj građi, početkom ove godine, govorio da ima spoznaja da su haaški istražitelji tražili od SAD-a da dopusti svojim dužnosnicima svjedočiti o nekim ratnim zbivanjima iz 1991., što je navodno bilo odbijeno. Kao dugogodišnji šef HIS-a, u vrijeme HDZ-a najobavještenije tajne službe, Miroslav Tuđman vrlo vjerojatno zna o čemu govori.
Naši odvjetnički izvori upozoravaju da je procesuiranjem »gospićkog slučaja« u Hrvatskoj izbjegnuto rasvjetljavanje događaja i uloge svih aktera ličke tragedije. Riječki se sud ograničio na nekoliko događaja za koje tužitelj želi dokazati da su se zbili i da su ih zapovjedile konkretne osobe. U gospićkom se procesu neće razmatrati tko je u Zagrebu ili u nekoj svjetskoj metropoli štitio osumnjičene naredbodavce navodnog ratnog zločina.
»Riječki sud sigurno neće zanimati prošlost Tihomira Oreškovića, koji je sam u jednom intervjuu priznao da je prije dolaska u Hrvatsku, u SAD-u radio za FBI. Riječki sud nisu zanimala ni imena osoba koje su, kao emigranti povratnici iz SAD-a, usko surađivale s Tihomirom Oreškovićem u Gospiću. Imena tih osoba pojavljuju se i 1992. u priči o miniranju zgrade Muzeja Pravoslavne crkve u Zagrebu i susjedstva američkog veleposlanstva na Zrinjevcu. O svemu tome govorili su javno haaški svjedoci, pokojni Milan Levar, Zdenko Bando, Zdenko Ropac i još neke osobe«, zaključuje Vjesnikov sugovornik iz odvjetničkog kruga, dobro upoznat s gospićkim ratnim zbivanjima.
Naravno, sud u Rijeci neće za svjedoka zvati ni bivšeg veleposlanika Warrena Zimermanna da objasni kada je i od koga dobio informacije o zbivanjima koja su sad predmet optužnice. No, Zimermann bi mogao mnogo toga ispričati u procesu Miloševiću.
Šušak posthumno optužen u optužnici protiv Tute
I ministar obrane SAD-a za Clintonove administracije, William Perry, koji je izjavljivao da je prijatelj pokojnog Gojka Šuška, mogao bi biti zanimljiv haaškim istražiteljima.
Primjerice, haaški tužitelj u procesu protiv Mladena Naletilića-Tute prošli je ponedjeljak, uz razne inkriminacije, naveo i da je Mladen Naletilić-Tuta, »kao jedna od najznačajnija osoba u ostvarenju ideje etnički čistih hrvatskih prostora, imao veze i bliske kontakte s političkim liderima bosanskih Hrvata, ali i s političkim liderima u Hrvatskoj. Naletilić je često odlazio u Hrvatsku susresti se s Gojkom Šuškom, a i Šušak je odlazio u Široki Brijeg«. Na taj je način, budući da je Gojko Šušak mrtav i da se protiv njega ne može podići optužnica, bivši hrvatski ministar obrane posthumno optužen u optužnici protiv Naletilića.
William Perry, te posebno Jacques Paul Klein, sadašnji šef misije UN-a u BiH, koji je za svog mandata u istočnoj Slavoniji često hvalio pokojnog ministra Šuška, doista bi imali mnogo toga reći haaškim istražiteljima o svojim spoznajama o ulozi Gojka Šuška u ratnim zbivanjima u Hrvatskoj i BiH. Ova će tema vjerojatno podizati još medijske prašine, a na Haaškom sudu i njegovim zagovornicima je da pokažu koliko »pravda vrijedi jednako za sve«.
Željko Peratović