Dnevni osvrt O Crkvenčevim ekonomskim mjerama piše gost komentator s Ekonomskog instituta dr. Vladimir Lasić

Predstavnici hrvatskih poslodavaca nedavno su obaviješteni o uglavnom lošim ekonomskim rezultatima u 2001. Negativne ekonomske i društvene tendencije ne mogu se preokrenuti u pozitivna kretanja jer se provodi degresivna i ropresivna ekonomska politika. Na nesreću, nositelji ekonomske politike pripremaju se Vladi predložiti i za 2002. i sljedeće godine istu takvu makroekonomsku politiku.

Ponovno uvjeravaju Vladu da se treba provoditi "zadržavanje stabilnih makroekonomskih uvjeta, posebice cijena, tečaja i likvidnosti" jer će tako nastaviti gospodarski rast, smanjiti nezaposlenost, povećati investicije i štednju. Takvo što se predlaže već od 1994., a rezultati su vrlo loši. Nasuprot tome, Hrvatskoj treba progresivna makroekonomska politika, a ne "stabilna". Društvena je prijevara kad se tvrdi da se provodi "stabilna" makroekonomska politika, i to zato što ona to nikad nije bila.

1. Tečaj njemačke marke nikad nije bio stabilan. U "superstabilnoj", 2001., HNB je tečaj marke snižavao sa 3,94 kune krajem veljače na 3,67 kuna krajem srpnja, to jest za 6,8 posto. To nije stabilan tečaj. Protiv takvog manipuliranja tečajem bila je većina privrednika, cjelokupna turistička djelatnost, svi izvoznici. To im je manipuliranje izazvalo velike gubitke jer su cijene istodobno značajno rasle. I u 2000. HNB je snižavao tečaj pa je marka sa 3,95 kuna potkraj veljače snižena na 3,88 kuna u prosincu. To je donijelo 12 milijardi kuna negativnih tečajnih razlika privredi, što je jedan od uzroka poslovanja s gubitkom.

2. Cijene na malo u prvih su sedam mjeseci 2001. bile veće za 6 posto nego u istom razdoblju 2000. Prema tome, ni cijene nisu bile stabilne pa je to još jedna prijevara javnosti. Za domaće proizvođače ta su kretanja bila katastrofalna jer su istovremeno povećani troškovi i odljev novca za 6 posto, a prihodi i priljev novca od izvoza smanjen za 6,8 posto. Konkurentnost domaće proizvodnje je upropaštena i zato buja uvoz, a izvoz stagnira.

Da je izvoz uravnotežen s uvozom, kao što je to bilo do 1996. godine, Ministarstvo financija ne bi trebalo zaduživati Hrvatsku za pokriće proračunskih troškova jer je Hrvatska u 2000. izgubila 1,6 milijardi kuna budžetskih prihoda zbog prevelike razlike uvoza nad izvozom, a u šest mjeseci ove godine taj je gubitak jednu milijardu kuna. Naime, poreze i doprinose iz uvozne vrijednosti usluga i robe koja je prodana na hrvatskom tržištu ubiru Slovenija, Italija, Njemačka, Austrija i druge zemlje koje izvoze u Hrvatsku.

4. Navodi se da je jedan od ciljeva makroekonomske politike zadržavanje stabilne likvidnosti. To je zaista katastrofalno nerazumijevanje jer u Hrvatskoj likvidnost nije ni blizu zadovoljavajuće razine. Umjesto “stabilne" likvidnosti, Vlada si mora zadati cilj da nastavi bitno poboljšavati likvidnost. U 2000. je u privredi trebalo prosječno 95 dana za naplatu potraživanja od kupaca, a 1994. samo 31 dan. Prema tome, sadašnja likvidnost triput je gora nego prije sedam godina, kada je, uza sve ostalo, još trajao rat.