Kada je uspješno uspostavljena kontrola financijskih tokova na tržištu nafte i naftnih derivata, Jadranko Prlić i Neven Tomić nisu smjeli propustiti prigodu i uspostaviti nadzor nad cjelovitim tržištem visokotarifnih roba. Predsjednik Vlade HRHB i predstojnik (ministar) Odjela za financije HVO-a razradili su cjelovit sustav kojim su, pokriveni odlukama i uredbama institucija Herceg-Bosne, stvorili uvjete za uspostavljanje monopola na tržištu visokotarifnih roba, prije svega duhana, duhanskih prerađevina i alkohola.

Naravno, monopol nad distribucijom tih proizvoda i milijunske zarade stekle su tvrtke nominalno u vlasništvu njihovih prijatelja i poslovnih partnera. Apsolutni monopol u uvozu duhana i cigareta iz Hrvatske dobila je "Primorka" iz Širokog Brijega, dok je trgovinu alkoholom većim dijelom kontrolirala "Bibita" iz Gruda. "Primorka" je registrirana kao vlasništvo Prlićeva poslovnog partnera i čovjeka od povjerenja Marijana Primorca, zvanog Prndelj.

Zahvaljujući utjecaju Jadranka Prlića i njegovu prijateljstvu s direktorom TDR-a Antom Vlahovićem, "Primorka", čije je sjedište i nova poslovna zgrada iz Širokog preseljena u Mostar, postala je ekskluzivni zastupnik Tvornice duhana Rovinj za Bosnu i Hercegovinu. Od 1992. do 1997. godine "Primorka" je pokrivala oko 80 posto bosanskohercegovačkog tržišta duhana i duhanskih proizvoda. Povlašteni uvoz duhana i cigareta Tvornice duhana Rovinj bez plaćanja carine i nesmetana prodaja na području Federacije, potom Republike Srpske i Crne Gore, te ponovna preprodaja TDR–ovih cigareta, ilegalnim povratom na hrvatsko tržište, razvili su se do neslućenih razmjera.

Uvoz i distribucija TDR-ovih cigareta "Primorki" su donosili golemu dobit. U najboljim danima ratnih godina "Primorka" je svakoga tjedna od TDR-a dobijala i, oslobođena plaćanja carine, uspješno na BiH i hrvatsko tržište plasirala oko 50 tona cigareta. "Primorka" je prodavala robu fiktivnim tvrtkama - distributerima. Na taj su način "rasknjižene" količine šleperima dovezene iz Rovinja. "Primorkini" distributeri bi se potrudili da te cigarete, osim po BiH, posebnim kanalima stignu natrag u Hrvatsku, naravno znatno jeftinije. Tako su carinskim sustavom koji je pogodovao monopolistima, njegovi tvorci Jadranko Prlić i Neven Tomić izravno i u značajnoj mjeri oštetili proračun Herceg-Bosne i proračun Republike Hrvatske.

S oko 2500 tona cigareta iz Rovinja godišnje, Primorčeva "Primorka", zapravo je postala zapadni, hrvatski, krak srpsko-crnogorske duhanske veze sa Stankom Subotićem Canom na čelu. Očigledno, i na slučaju TDR-a i "Primorke" još se jednom potvrdilo da se kontrola duhanskih putova ne može osigurati bez jake političke podrške. U Crnoj Gori i Srbiji tu su logistiku osiguravali, tvrde pojedini mediji, Đukanović i Đinđić, u Hercegovini i Hrvatskoj Prlić i Tomić.

Donošenjem odluka o uvozu roba iz Hrvatske, te odlukama o povlaštenom uvozu hrvatskih proizvoda u BiH radi izvoza naftnih, duhanskih, alkoholnih, poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u Hrvatsku, Prlić i Tomić su tržišnim monopolistima, omogućili enormne zarade. Stoga je sasvim logično da su sve tvrtke koje su kontrolirale tržište visokotarifnih roba, dio Prlićeva poslovnog imperija. Uz šutnju i blagoslov HDZ-ovske vlasti u Zagrebu, rezultati takvih odluka bili su poražavajući i tragični za hrvatsko gospodarstvo, posebno dalmatinske trgovačke kuće i velike poljoprivredno-industrijske kombinate.

Nelojalna konkurencija i do pedest posto niže cijene proizvoda na koje se nije plaćala carina, već samo 1 posto carinske evidencije, doveli su do dugogodišnjeg poznatog šoping stampeda u pograničnom području Hercegovine, osobito na Soviće i Neum. Mesna industrija "Lijanovići" iz Širokog Brijega doživjela je svoj poslovni procvat. S druge strane, Imotski, dolina Neretve, Makarska, Split svakim su danom sve više ekonomski propadali.

Prva odluka o visini dažbina za carinsko evidentiranje na teritoriju HZHB za vrijeme ratne opasnosti i za vrijeme ratnog stanja donijeta je još u kolovozu 1992. godine, a potpisao ju je predstojnik Odjela za financije HVO-a Neven Tomić. Članak 2. te odredbe predviđa da se na robu koja se uvozi, osim na robu koja je oslobođena plaćanja carine i na koju se primjenjuju carinske povlastice, plaća tek carinsko evidentiranje u visini od 1 posto carinske osnovice. Dopunu te odluke Tomić potpisuje u studenom iste godine, pa se iste odredbe o uvozu bez carine, s carinskom evidencijom od 1 posto, primjenjuju i na robu koja se uvozi u BiH i koja je u tranzitu preko Herceg-Bosne. Tako je otvoren put nesmetanoj i nekontroliranoj trgovini i povratu hrvatske robe na hrvatsko tržište po povoljnim uvjetima.

Najznačajniju odluku o uvozu roba iz Republike Hrvatske, 9. travnja 1993. godine potpisuje predsjednik HVO-a HZHB dr. Jadranko Prlić. Ona je donesena kako bi se ozakonio povlašteni uvoz visokotarifnih roba – prvenstveno cigareta TDR-a, Inine nafte i "Badelovih" alkoholnih pića. "Na robu uvezenu iz Republike Hrvatske, te na robu čije je podrijeklo iz RH, ne primjenjuju se uredbe o primjeni Zakona o carinskoj tarifi na području HZHB, Odluka o plaćanju posebne takse"... Dakle, svi proizvodi iz Hrvatske prikazuje se kao domaći. Na nju se nisu plaćale nikakve carinske pristojbe, osim 1 posto carinske evidencije. Isto se odnosi i na robu u tranzitu. Tvrtke koje su, poput "Primorke", prodavale hrvatsku robu u BiH nisu imale konkurenciju. Herceg-Bosna je tako postala jeftino tržište koje ugrožava hrvatsko, carinski Eldorado, u kojem se nije poštivala ni obveza da se 1 posto carinskih evidencija uplaćuje u državni proračun. I to je završilo u privatnim džepovima.

Šleperi puni cigareta, većim dijelom iz Rovinja, manjim dijelom iz Tvornice duhana Zagreb, tutnje Bosnom i Hercegovinom već krajem 1992. i cijelu 1993. godinu. U prosincu 1993. Jadranko Prlić i zakonski sankcionira postojeće stanje samovolje i lake zarade koje izravno ide u prilog "Primorki" i TDR-u. Prlić potpisuje i Uredbu o prometu i oporezivanju duhanskih proizvoda. "Stranim i licencnim duhanskim prerađevinama smatraju se sve duhanske prerađevine koje su proizvedene po licenci ili se uvoze iz drugih zemalja". Međutim, za cigarete iz Hrvatske to ne vrijedi.

"Za duhanske prerađevine proizvedene u RH, primjenjuje se Odluka o uvozu roba uz RH". Dakle, proizvodi Tvornice duhana Rovinj nisu strani licencni proizvodi, već domaći proizvodi iz Hrvatske, na čiji uvoz "Primorka" ne plaća carinu, već samo carinsku evidenciju. U prilogu uredbe je struktura kontigenta iz koje je vidljivo da se radi o "walter wolfu", "ronhilu, "dorsetu".... Čestim dopunama odluka i uredbi stvorila se fiktivna obveza skladištenja veće količine cigareta i stvaranja popisa zaliha prilikom svake promjene cijena. Tako se snagom uredbi "Primorki" i Marijanu Primorcu omogućilo da namjerno stvaraju velike zalihe cigareta, čekaju promjene cijena i na razlikama u cijeni stiču golemu dobit.

Marijan Primorac Prndelj, čovjek je sa završenom osnovnom školom. Prije rata radio je kao vozač. Danas je Primorac "težak" između 600 i 700 milijuna maraka. Vlasnik je velike obiteljske, kamene trokatnice na makarskoj zaobilaznici i velike vile na zagrebačkom Pantovščaku. Primorac je već nekoliko godina vlasnik hotela "Biokovo" u Makarskoj. Zapravo, Makarska je glavno sjedište cijele Prlićeve skupine. Makarska je mjesto na kojem se ulaganjem u hotelske, industrijske, turističke kapacitete ili izgradnju obiteljskih kuća najradije investira novac, koji su u Hercegovini tijekom ratnih godina stekli Tomić, Prlić, Primorac, Dodig i ostali. I Jadranko Prlić u Makarskoj ima obiteljsku kuću.

Dugo je vremena Marijan Primorac, kao ekskluzivni uvoznik cigareta TDR-a, pokrivao oko 80 posto duhanskog tržišta u BiH. Poslujući preko fiktivnih tvrtki u Federaciji i Republici Srpskoj, Primorac je distribuirao cigarete po BiH i ilegalno, natrag na hrvatsko tržište. Tako švercane cigarete na hrvatskom tržištu su jeftinije, jer se u Federaciji ne plaća porez na promet, a u Hrvatskoj PDV. Iako "Primorka" više nije jedini uvoznik, ona je i danas najveći uvoznik cigareta TDR-a za Hercegovinu. U njoj plasira pet do deset tona cigareta tjedno. TDR je u međuvremenu sklopio ugovore s još nekoliko zastupnika na tržištu BiH, pa za nj rade "Čago" iz Zenice, SAB i "Opresa" iz Sarajeva i "Riva" iz Tuzle. U Federaciji je u proteklih osam mjeseci izvršeno 15 racija i zaplijenjeno 3.451.860 cigareta, od toga je 70 posto proizvedeno u Tvornici duhana Rovinj. U BiH cigarete TDR-a stižu preko luka Kopar i Bar, a odatle kopnenim putem ilegalno ulaze u BiH preko Stoca. TDR, inače, cigarete prodaje dvjema off shore kompanijama sa Cipra - "Dulwitch" i "Wellesley". Te cigarete završavaju u Crnoj Gori gdje se skladište i distribuiraju na "crno tržište" BiH, Hrvatske i Jugoslavije. Utoliko bi mogle biti vjerodostojnima informacije da je Jadranko Prlić jedan od suvlasnika Tvornice duhana Rovinj. Prijateljstvo i poslovna suradnja s Jadrankom Prlićem otvorili su Anti Vlahoviću i TDR-u prostor za neviđenu ekspanziju i velike poslove u cijeloj regiji. Stoga je i razumljivo ako je ta suradnja nagrađena udjelima u najprofitabilnijoj hrvatskoj tvrtki.

Marijan Primorac nije samo ekskluzivni uvoznik cigareta TDR-a. "Primorka" je isto tako imala monopol za BiH na uvoz bezalkoholnih pića "Amfore" iz Makarske, posebice pepsi-cole. Poseban aranžman s "Amforom" Marijanu Primorcu je osigurala čvrsta poslovna suradnja između Jadranka Prlića i poznatoga hrvatskog tajkuna Josipa Gucića. Prlićeva supruga Ankica, diplomirani inženjer agronomije, dugo godina je radila u središtu "Gucić grupe", jer u Zagrebu, gdje su stalno prebivale supruga i dvije kćeri BiH ministra vanjskih poslova, obitelj Prlić također posjeduje stan.

Mnogi drže da je Prlić bio tajni suvlasnik "Amfore". Donedavno većinski vlasnik "Amfore" bio je Josip Gucić, sve dok Zagrebačka banka nije poslala u stečaj 17 njegovih tvrtki. Upravo je preko plasmana "Amforinih" proizvoda Gucić u Hercegovini "oprao" najmanje 20-ak milijuna maraka. Naime, prodaja pepsi-cole "Primorki", koja ju je distribuirala u BiH, uključivala je i isplatu u gotovini. Od ukupne cijene svake boce pepsi-cole, Marijan Primorac je najmanje jednu trećinu plaćao u gotovini. "Amforu", koja je ostala bez franšize za punjenje pepsi–cole, jer ju je dobila "Lura grupa" Luke Rajića, nedavno je na dražbi kupila slovačka tvrtka "Horizont", poznata kao vlasnik lanca kladionica. Međutim, svima u Makarskoj je jasno da je tu profitabilnu makarsku punionicu zapravo kupila hercegovačka obitelj Lučić.