Gotovo je sigurno da će novi ministri u Račanovoj vladi biti saborska zastupnica Ingrid Antičević-Marinović i glavni pregovarač s EU Neven Mimica. Nakon što ih je premijer Račan u četvrtak kandidirao za ministre, čeka se samo formalna potvrda Sabora kako bi sjeli u fotelje ministra eurointegracija, odnosno pravosuđa. Račanov izbor novih ministara nikoga nije iznenadio jer se njih dvoje dugo spominjalo kao izgledne kandidate za nove stanare Banskih dvora.

Prvo, Ivica Račan nema političke snage provesti rekonstrukciju svoga kabineta. Imenovanje novih ministara tek je popunjavanje praznih mjesta u Vladi. Ni jedan drugi ministar neće biti smijenjen, bez obzira na to što je i sam premijer nezadovoljan radom pojedinih resora. U kabinetu ostaju i HSLS-ovi ministri koji su ljetos sami dali ostavke, iako se Račan nikada nije javno očitovao o njima, tj. niti ih je odbio, niti prihvatio.

Drugo, petorka nema kvalitetnih kadrova za izvršnu vlast. Imenovanje Nevena Mimice za ministra europskih integracija potvrđuje kako se Račan nije šalio kada je jednom zgodom rekao da su vladajuće stranke u Vladu poslale najbolje što imaju. Naravno, svaka čast Mimici, on je doista dobar izbor za to mjesto. No, ne treba zaboraviti da je Račan Mimicu "naslijedio" od bivše vlade, tj. u Ministarstvu gospodarstva ga je zatekao i zadržao ministar Fižulić. Pohvalno je to što Račanova administracija ne "odbacuje" sve koji su bili i u HDZ-ovoj vlasti, odnosno što koristi kvalitetne i dokazane kadrove. No, pitanje je bi li Mimica postao ministar da Račan ima dovoljno kvalificiranog svog čovjeka? Osim toga, čini se da njegov izbor ima veze i s prvim zaključkom: petorki je valjda prihvatljivije za ministra eurointegracija imenovati politički neutralnog čovjeka sa strane, nego probiti dogovorenu ministarsku kvotu u korist jedne stranke. To je mjesto tražio LS, ali ga nije mogao dobiti uz ovakve političke odnose unutar petorke.

Treće, gospodarske i društvene reforme i dalje će se sporo provoditi jer ovakva vlada ne može bitno bolje djelovati. Prvi dio svoga mandata, naime, Račanova vlada trebala je iskoristiti za oštre rezove i promjene, ali to nije učinila. Tek sada počinje prave i najteže reforme (mirovinska, reforma vojske i policije...). Njemački kancelar Gerhard Schroder primjerice, sve je planirane rezove proveo odmah nakon preuzimanja vlasti. Naravno, zbog toga je brzo izgubio popularnost, a njegov SPD gotovo sve lokalne izbore, no nakon dvije godine vladanja sve se počelo mijenjati u njegovu korist. Kancelar Račan ide obrnutim putem, tako da sada gubi ne samo osobnu popularnost, nego i javnu potporu koju je imao na početku mandata, ali je nije iskoristio. Otpori reformama neće slabiti, dapače, sada će ih biti sve lakše artikulirati jer se građani osjećaju izigranima.

Četvrti zaključak možda je i najvažniji: ni Račanova vlada ne želi priznati i do kraja nositi svoju političku i objektivnu odgovornost za probleme u državi. Račanovi ministri postali su jednako arogantni kao i njihovi prethodnici - dovoljno je vidjeti i čuti ministra Čačića - a za sve je kriv netko drugi. Zbog nepovoljnih statističkih pokazatelja morao je otići šef Zavoda za statistiku Ivan Rusan. Zbog problema s punjenjem proračuna na ostavke su "nagovoreni" šefovi Carinske i Porezne uprave, Katarina Bakija i Ivan Iveković.