U samo nekoliko dana, Hrvatska je ostala bez čelnih ljudi državne statistike, carinske i porezne uprave. Ivan Rusan sam se povukao nakon što je Vlada osula drvlje i kamenje na njegovu statistiku, koja život u Hrvatskoj, navodno, prikazuje crnjim no što jest, odnosno nego što ga ministri vide ili žele vidjeti. Katarina Bakija i Ivan Iveković, kako reče pretpostavljeni im ministar financija, učinili su veoma mnogo za razvoj svojih službi. No, natuknuo je Mato Crkvenac između redova, za oštrije promjene država na tim mjestima treba bolje ljude.

Smjene u drugom ešalonu državne administracije (pomoćnici ministara i slične funkcije) očekivale su se još od trenutka kad se odustalo od smjena ministara, tj. temeljite rekonstrukcije Vlade, za koju je i sam premijer priznao da ne funkcionira baš najbolje. Naime, kad je postalo jasno da stranke ni u bunilu ne žele odustati od jednom ugovorene kadrovske križaljke, naciji se morao ponuditi neki novi Pedro, jer se teško naslijeđe HDZ-a u toj ulozi već prilično istrošilo.

Od početka ljeta novinarima se serviraju jadikovke kako su operativci u ministarstvima nespremni - ne znaju, ne mogu ili neće, svejedno - provoditi sve one genijalne promjene što ih smišljaju Račanovi ministri. Oni isti ministri, podsjećamo na brojne izjave čelnika Vlade, koje nema smisla smjenjivati samo zato jer su stranke petorke već u Vladu delegirale najbolje što su znale i htjele dati.

Ne treba se čuditi ni tome što su (za stišavanje javnog gnjeva zbog neefikasnosti Vlade) prve ponuđene »glave« usko vezane za državne financije. To je resor u kojemu škripi i puca na sve strane. Čak i esdepeovci u kuloarskim razgovorima priznaju da je Mato Crkvenac pokazao premalo odlučnosti u obrani principa struke pred političkim potrebama. Zbog toga Hrvatska, na primjer, ni dan danas ne zna kako će spasiti ovogodišnji državni proračun od raspada.

Legitimno je pravo vlade da bira i smjenjuje ekipu stručnih operativaca. No prebacivanje praktički cijele odgovornost na tu razinu državne uprave neozbiljan je pa i nevješt pokušaj zamagljivanja istine. Pogotovo ako se priznaje da ni ministri nisu baš sam cvjetić do cvijeta profesionalnosti, efikasnosti, stručnosti i radišnosti. Pogotovo ako su Rusan, Bakija i Iveković morali otići samo zbog onoga što se javno o njihovoj smjeni reklo. Ako je tu bilo i drugih grijeha javnost ih je, naime, već morala čuti. Sve ostalo je grubo ignoriranje prava nacije da zna što i zašto rade oni koje plaća za vođenje države.