Mora li politika baš svugdje umiješati svoje prste?

Nažalost mora, čak i onda kada se na prvi pogled čini suprotno. Potvrdile su to, naime, reakcije najprije na pripreme, a onda i na okupljanje branitelja vukovarske 204. brigade.

Nakon deset godina, prošle se nedjelje na stadionu NK »Vukovar "91« postrojilo 1200 bivših pripadnika i članova obitelji poginulih suboraca 204. vukovarske brigade. U gradu koji s pravom smatramo jednim od glavnih simbola i najvećom žrtvom Domovinskog rata, ponovno se na jednom mjestu našao dio istinskih boraca za Hrvatsku. Okupili su oni koje je posljednji ratni zapovjednik te postrojbe, Branko Borković Mladi Jastreb svojedobno pohvalio, kazavši kako su ti hrabri ljudi, braneći Vukovar, uništili i onesposobili više neprijateljske vojne tehnike nego što je ukupno (na obje strane) upotrijebljeno tijekom vojno-redarstvene akcije »Oluja«.

»Incidenti« su se, uvjetno rečeno, međutim, dogodili uoči i nakon vukovarskog skupa, no oni nemaju veze sa sudionicima. Dakako, riječ je o politici i političarima koji su i ovaj put, bez obzira na ideološki predznak ili smjer, poželjeli utjecati na hrvatske branitelje. »Desno« ili »lijevo« i ovaj su put ponuđeni ljudima koji su gradili Hrvatsku. Najprije su »desni«, uoči okupljanja pozvali Borkovića i društvo da odustanu od namjere, a kad je sve prošlo bez incidenta, progovorio je i suprotan politički pol, koji je činjenicu da su Vlada i vrhovni zapovjednik prihvatili pokroviteljstvo protumačio kao otpor sve snažnijoj političkoj instrumentalizaciji.

Na sreću, vukovarski branitelji nisu odabrali ni jedan ni drugi put. Kao »zrno iz kojega je nikla Hrvatska« (kako ih je na skupu nazvao Borković), vukovarski su se branitelji, što je posve normalno, obratili vrhovnom zapovjedniku i hrvatskoj Vladi, ne razmišljajući, pritom, o političkim posljedicama.

Njihov je cilj bio posve jasan: pokazati nam ljude koji do posljednjeg trena branili grad koji se najskuplje platio Hrvatsku (našu) samostalnost.

Baš kao što su ga do posljednjeg trenutka dostojanstveno i hrabro branili do tragičnog 18. studenoga 1991, vukovarski su branitelji i prošle nedjelje, uz mnogo osjećaja, obranili dostojanstvo i uzvišenost te hrvatske svetinje. Među 1200 okupljenih branitelja sigurno je bilo onih koji misle da imaju što reći o aktualnom položaju branitelja i žrtava rata u društvu, no nedjelja u Vukovaru nije bila ni mjesto ni vrijeme za to.