Nesumnjivo je potrebna velika doza političkog licemjerja da se procesuiranje ratnih zločina koje su partizani počinili u Drugom svjetskom ratu pravda rečenicom dr. Gorana Granića, zamjenika premijera, danom u jednom intervjuu: "Želimo li pravno i moralno osuditi zločine iz Domovinskog rata, ne može ostati prešućeno ono što se dogodilo za Drugoga svjetskog rata."

Naime, ratne zločine iz Drugog svjetskog rata bi trebalo procesuirati i da nije bilo Domovinskog rata, pa tako ni ratnih zločina koje je on donio sa sobom. To bi valjda trebalo biti jasno svima koji su pristali na osnovne postulate liberalne demokracije.

Doduše, istina je da je velika većina država iz antifašističke koalicije dobrano zažmirila na ratne zločine iz Drugog svjetskog rata, ali jednako tako nije istina da su donijele zakone kojima se abolira ratne zločine koje su počinile pobjedničke snage. A bit će nam jasnije zašto je aktualnoj vlasti potrebno dovesti u pravno-moralni odnos ratne zločine iz Domovinskog i Drugog svjetskog rata ako se prisjetimo da je prije nekih godinu dana od udruga proizašlih iz Domovinskog rata zahtijevano da se provede referendum na kojem bi se izjašnjavalo o tome treba li branitelje abolirati za ratne zločine počinjene u Domovinskom ratu.

Ne treba mnogo političke lucidnosti kako bi se zaključilo da ta rečenica predstavlja reakciju na 400 tisuća potpisa koji su podržali referendum na kojem bi se izjašnjavalo o mogućnosti kršenja temeljne odredbe Ustava RH, a koja glasi da smo svi jednaki pred zakonom. Današnje Granićeve riječi i skori početak procesuiranja partizanskih ratnih zločina bit će, dakle, prvenstveno utemeljeni na dnevnopolitičkom reagiranju kako bi se postigla pravična ravnoteža u suđenju ratnim zločinima počinjenim u dva rata. To je tužniji dio ove priče. Ružniji dio spada u drugi red dnevne politike po kojoj ovoj Vladi odgovara sve što većini građana odvlači pažnju od gospodarsko-socijalnih problema.