Zbog okolnosti u kojima je ova smjena obavljena, može se govoriti o pukom krpanju Račanova kabineta. Način na koji je premijer nove ministre predstavio i za njih u Saboru tražio podršku, s malo riječi, bez entuzijazma, gotovo na pola koplja, kao da potvrđuje njegove otprije poznate jadikovke kako mu je manevarski prostor, što se Ijudi tiče, strašno sužen. Račan je više puta izrazio nezadovoljstvo kadrovima koji mu stoje na raspolaganju, tvrdio je da bi rekonstruirao Vladu ali se boji da bi umjesto loših dobio još gore ministre, da petorka boljih - nema. Mimicu je Saboru preporučio barem podsjećanjem da je vrlo uspješno obavio posao glavnog pregovaiača s EU-om. Za nasljednicu Stjepana Ivaniševića nije rekao ni toliko. “Ocjenjujem da lngrid Antičević-Marinović može obavljati dužnost ministrice pravosuđa”, rekao je premijer, ali svoju ocjenu ni u naznaci nije argumentirao. Neozbiljno i neodgovorno, i prema Saboru i prema javnosti!

Dojam političke mizerije potencira i trgovanje koje se oko ministarskog mjesta dogodilo. HSLS je svoje glasove za SDP-ovu kandidatkinju uvjetovao povratkom svog zastupnika Hrvoja Zorića na mjesto ravnatelja KP doma Lipovica. Nije, dakle, svoj stav prema izboru nove ministrice gradio na principima štoviše, poslužio se ucjenom. Čim je međustranačka nagodba oko funkcija uglavljena, s HSLS-om više nije bilo problema. lma razloga da se vjeruje kako ni HSP svoje glasove nije dao badava. Pretvaranje izbora dužnosnika, koji bi trebali upravljati zemljom, u otvorenu i bestidnu trgovinu, svođenje na razinu pijace, pokazatelj je potpunog političkog i moralnog autizma u vladajućim redovima: oni uopće ne shvaćaju da takvo ponašanje u narodu izaziva gađenje.

Odluka da Ingrid Antičević-Marinović postane ministrica pravosuđa - sektora koji je prebukiran ogromnim problemima a koji bi trebao biti udarna pesnica pravne države - pokazuje da Račan zaista gotovo više i nema izbora. Druge njegove akvizicije takvu su mogućnost odbile, što ie također znak kako aktualna vlast kotira. Više se nitko s njom pod ruku ne hvata. Rješenje za koje se premijer na koncu odlučio ne ulijeva povjerenje. Pogleda li se unatrag, mora se konstatirati da je HDZ imao mnogo boljih ministara pravosuđa. Naravno, imao je i skandaloznih odabira, ali Milan Ramljak, Ivica Crnić, Miroslav Šeparović imali su najviše stručne preporuke, kao profesori i pravnici od imena i autoriteta. Nova ministrica bavila se odvjetništvom. U stručnoj je javnosti potpuno anonimna. U Saboru, gdje je izabrana prije godinu dana, odlikovala se ponašanjem “Anke partizanke”, nabrušene, ratoborne, isključive i poslušne partijke. Je li ovo posljednje glavni razlog zbog kojeg se Račan za nju odlučio?