Sve analize i izvještaji zapadnih obavještajnih službi svrstavaju Bosnu i Hercegovinu u red zemalja u kojima Bin Ladenova mreža Al Qa'ida ima svoje vrlo snažno uporište duboko ukorijenjeno u prethodnu bošnjačku vlast; naši novinari otkrivaju da američki istražitelji koji su prošle nedjelje stigli u BiH ubrzano razotkrivaju potencijalne Bin Ladenove suradnike u BiH, ali i njihove ovdašnje zaštitnike protiv kojih će biti pokrenute rigorozne mjere

Šta SAD traže od vlasti Alijanse za promjene O Kakve su veze dugogodišnjeg Izetbegovićevog prijatelja i sponzora Sudanca Fatiha al Haasaneinija sa radikalističkim grupama u Sudanu u kojem je dugo živio Osama bin Laden O Zašto je u Saudijskoj Arabiji nakon napada na američke vojne baze uhapšen afganistanski veteran i šejh bosanskih mudžahedina Abu Abdulaziz O Inozemni analitičari u BiH zapanjeni što su u novoj vlasti istaknuta mjesta zauzele osobe koje su legalizirale boravak nekoliko stotina islamskih dobrovoljaca

Za američke obavještajne službe, Bosna je jedna od evropskih baza Osame bin Ladena, u kojoj se zahvaljujući ratu i projektu genocida nad bosanskim muslimanima i vjerskoj bliskosti bošnjačkog režima ukorijenio mudžahedinski pokret. Američka antiteroristička strategija u Bosni biće temeljena na rigidnom stavu državnog sekretara State Departmenta Colina Powela: ”Ko nije sa nama, taj je protiv nas”.

Namjere Amerikanaca su da ovu Powelovu političku krilaticu u Bosni doslovno provjere. Od lidera Alijanse biće traženo da američkim timovima stave na uvid sva imena i fotografije osoba afro-azijskog porijekla koje su devetogodišnjom naturalizacijom primane u državljanstvo naše zemlje. Također će zahtijevati sve operativne dosjee Agencije za istraživanje i dokumentaciju (AID) i Vojno obavještajne službe federalnog Ministarstva odbrane, koji se odnose na pripadnike mudžahedinskog pokreta, a posebno bivše borce brigade El Mudžahid. Isti zahtjev će biti upućen predsjedniku RS-a Mirku Šaroviću i sigurnosnim službama pod njegovom kontrolom. Prema izvorima Misije Ujedinjenih nacija u BiH, američki, britanski, francuski, turski, egipatski i ruski kontingenti SFOR-a svoje obavještajno djelovanje će od prvog oktobra usmjeriti ka identificiranju i hvatanju saradnika Bin Ladena u “bosanskoj bazi”.

Svoje pretpostavke da će u Bosni pronaći terorističke mreže Osame bin Ladena Amerikanci temelje na obavještajnim analizama Ladenove organizacije Al-Qa'ida (baza). Za CIA-u, Bosna i Hercegovina je utočište članova Al Qa'ide, tačnije njihovih “labavih mreža” koje pomažu i finansiraju odgoj novih članova za islamski džihad. Američka obavještajna zajednica je uvjerena da je Bosna “evropska baza za rušenje sekularnih vlada na evropskom kontinentu”. Amerikanci ovu procjenu temelje na vezi Osame bin Ladena sa vođama radikalnog islamskog pokreta Muslimanska braća, izvorno nastalog u Egiptu početkom prošlog vijeka.

U martu 1982. neformalni lider egipatske Muslimanske braće u egzilu Hasan Naser, sin Gamala Abdela Nasera, bivšeg egipatskog predsjednika i Titovog najboljeg nesvrstanog druga, sletio je avionom na aerodrom Pleso u Zagrebu. Naser je imao legalni pasoš SFRJ. Agenti SDB-a Hrvatske prebacili su ga u kuću u selu Moščenička Draga, a potom u stan u Zagrebu. U to vrijeme, Egipat je preko Interpola zvanično zatražio od Jugoslavije izručenje Nasera kao jednog od planera ubistva egipatskog predsjednika Anvara el Sadata 1981. godine. Dok je Hasan putovao u pravcu Sudana, Beograd je zvanično odgovorio Interpolu da Hasan Naser nikada nije boravio u Jugoslaviji. Hasan Naser je preko jugoslavenskih obavještajnih službi u Zagreb, Beograd, Sarajevo i Skoplje dovodio Ihvane – pripadnike Muslimanske braće kojima su zvanične egipatske vlasti masovno izricale smrtne kazne kao teroristima koji žele srušiti režim u Egiptu. Ihvani su u Jugoslaviji zvanično bili studenti koji u pravilu nikada nisu završavali fakultete.

Veza pripadnika Muslimanske braće i Mladih Muslimana u Sarajevu održavana je preko Derviša Đurđevića. Za vrijeme studiranja u Sarajevu, polovicom sedamdesetih, Đurđević je u iznajmljenom stanu ugošćavao svoje nove arapske prijatelje. Zbog štampanja i rasturanja letaka koji su, prema tadašnjem komunističkom režimu, pozivali na “islamsku revoluciju u svijetu”, uhapšen je Đurđevićev prijatelj Duha Abdul Fataa. Bosanska tajna služba u policijskoj operaciji Trebević, Đurđevića povezuje sa Alijom Izetbegovićem i Omerom Behmenom. Kao “islamski fundamentalista”, Đurđević je zajedno sa još dvanaest Mladih Muslimana osuđen na pet godina zatvora u sudskom procesu 1983. godine. Nakon odslužene kazne, Đurđević se iselio u Beč. Godinu dana kasnije, u policijskoj operaciji Jahorina, uhapšen je Halil Mehtić, pod optužbom da kontaktira i širi poruke Muslimanske braće među muslimanskim vjernicima u Bosni, dok je drugoosumnjičeni Halid Tulić uspio pobjeći u Jordan...

Početkom šezdesetih, Sudanac Fatih Al Hassanein upisao je studij medicine u Beogradu. U ljeto 1964. upoznao je Aliju Izetbegovića prilikom posjete Sarajevu. Izetbegović i Al Hassanein su postali bliski prijatelji i istomišljenici u vjerskim pitanjima. “Mi smo samo trebali organizovati proces islamizacije i postaviti to na drugi nivo. To ne bi trebalo ići teško... Bosna na kraju mora biti muslimanska”, rekao je Al Hassanein u intervjuu listu Gazi Husrev-beg, koji je tokom 1994. izlazio u Kuala Lumpuru.

Spomenuti mladomusliman Derviš Đurđević i dr. Fatih Al Hassanein upoznali su se u Beču 1987. prilikom otvaranja Agencije za pomoć zemljama trećeg svijeta TWRA (Third World Relief Agency). Prema analizama CIA, jedan od poslova kojim se TWRA bavila u to vrijeme bilo je prikupljanje novca iz islamskih zemalja za finansiranje pokreta Muslimanska braća u Sudanu. Naime, Al Hassanein je još iz mladosti bio suradnik i prijatelj dr. Hasana Abdullaha Turabija. Sedamdesetih godina ovaj Sudanac bio je generalni sekretar Muslimanske braće i dekan pravnog fakulteta na Univerzitetu u Kartumu. Od vremena kada je bio studentski lider i glavni retoričar protiv sekularističkih ideja, dr. Turabi je svoj pravnički opus posvetio metodama uvođenja šerijatskih zakona u Sudanu i drugim islamskim zemljama. Krajem osamdesetih, Turabi je osnovao Nacionalni islamski front (drugi naziv za Muslimansku braću u Sudanu). Vlada Sudana je 1989. zabranila ovu stranku i uhapsila Turabija, optuživši ga da podržava sve radikalne islamske pokrete i daje im utočište u Sudanu što ova država skupo plaća na međunarodnom planu. Kada je 1994. Saudijska Arabija oduzela državljanstvo i pasoš Osami bin Ladenu, Turabi je Ladenu omogućio utočište. Pod lažnim imenom, Bin Laden je otvorio trgovačku eksportnu firmu koja se bavila izvozom gume, kukuruza i suncokreta. Osama bin Ladena je bio najveći donator novca za gradnju autoputa od Kartuma do aerodroma u Port Sudanu, uloživši pedeset miliona dolara. Kako je gradnja cijelog puta koštala 300 miliona američkih dolara, zapadni mediji su objavili da je Bin Laden “težak” stotine miliona dolara?! Pod prijetnjom ekonomskim sankcijama, Sudan je krajem 1995. protjerao bin Ladena i njegove dvije stotine sljedbenika u Afganistan gdje su ga prihvatili talibani.

Druge ratne godine, opet u Beču, osnovano je Međunarodno udruženje za pomoć muslimanima BiH (International Asociations form the Aid to Moslims of BiH). Direktor zagrebačke podružnice bio je Salim Šabić, a njegovi pomoćnici Hasan Čengić i Al Hassanein. Po istom principu kao i TWRA, koju su austrijske vlasti u međuvremenu zabranile, djelovala je i ova organizacija.

Nema sumnje da će zbog svojih poznanstava iz prošlosti vrh SDA ubuduće biti meta opservacije američkih antiterorističkih timova, kao i njihova obavještajna služba AID. Međutim, ko je kako od mudžahedina tokom četverogodišnjeg rata ulazio u srednju Bosnu, odgovor jedino može dati Miroslav Tuđman i hrvatske obavještajne službe. Naime, svi mudžahedini su prije ulaska u Bosnu bili opskrbljeni legalnim hrvatskim dokumentima. Nijedan mudžahedin nije mogao proći kroz Hrvatsku i BiH bez službene osobne karte Ministarstva vanjskih poslova Hrvatske izdavane “radnicima humanitarnih organizacija”. Policija Zeničko-dobojskog kantona je nakon rata oduzimala od pripadnika El Mudžahida bjanko izdate hrvatske putovnice, osobne karte, odobrenja HVO-a za prolazak... Prema tvrdnjama zeničke policije, pravu evidenciju o mudžahedinima posjeduje Hrvatska, a ne Bosna i Hercegovina.

Prema obavještajnim analizama CIA, Osama bin Laden je tokom rata u Bosni razvio terorističku mrežu, koja je ustvari ogranak zajedničke svjetske mreže terorista koji su je formirali šurom (dogovorom) još 1994. godine pod vođstvom Al Qa'ide. Tako se, prema procjenama Amerikanaca, pod kontrolom Bin Ladenove Al Qa'ide nalaze najradikalnije arapske grupe koje se bore protiv Izraela i SAD; Hamas, Hezbolah, Oružane islamske grupe (GIA), El Džihad, Harakat Al-Muqawamah Al Islamiyye...

“Kada je džihad u Afganistanu završen oslobađanjem Kabula, otišao sam sa četvoricom boraca iz Afganistana u Bosnu da vidim šta se dešava. Želio sam provjeriti istinitost izvještaja zapadnih medija. I tačno, kao što je o tome izvještavano, tamo su bosanski muslimani progonjeni, mnogi su poklani a ostali natjerani u izgnanstvo. Čast njihovih žena je ukaljana samo zato što su muslimanke. Kršćani su koristili prednost što su muslimani bez oružja, pa su oživjeli vijekovima stare mržnje”.

U junu 1996. devetnaest američkih vojnika je ubijeno u vojnoj bazi Dhahran u Saudijskoj Arabiji. Bombaški napad je potom ponovljen u rodnom gradu Osame bin Ladena, Rijadu. Saudijski kralj Fahd naredio je masovna hapšenja. Fahdova tajna policija Mabahetha, među glavnoosumnjičenim u zatvor Ar-Ruwal u Džedi privodi šejha Abu Abdulaziza. Ubrzo su pakistanske vlasti isporučile Saudijcima šejhovog ratnog prijatelja, Hassana El Srihia, jednog od komandanata koga talibani slave iz ratne operacije Lav vjere, kada su ruske i opozicione trupe u Afganistanu doživjele najveći vojni poraz. Iako podvrgnuti danonoćnim mučenjima, ništa nisu priznali. Amerikanci su tražili od Rijada da im se Abdulaziz i El Srihi izruče jer su bliski saradnici Osame bin Ladena odgovorni za napade na američke vojne ciljeve. Saudijske vlasti su to odbile. Abu Abdulaziz trenutno se nalazi u Afganistanu...

U skladu sa svjetskom islamskom revolucijom koju provodi Al Qa'ida, u svakoj zemlji postavlja emire, vojne vođe svojih jedinica. Mudžahedini za vrhovnog vojnog vođu priznaju jedino talibanskog zapovjednika Mula Omara Emira Mummina “u jedinoj islamskoj državi Afganistanu” (postoje i emiri u Čečeniji, Alžiru, Nigeriji, Kašmiru, Filipinima). Prvi emir El Mudžahida bio je Libijac Abu Al Harith (pravim imenom Mohamed Abdul Vehab Yousef), tokom rata u srednjoj Bosni poznatiji kao Abu Haris. U decembru 1995. pripadnici HVO-a Žepča u drumskoj zasjedi su uz Abu Al Haritha izrešetali šejha El Mudžahida, Egipćanina Anwar Sha’bana (pravo ime Abu Abdel Rahman Ahmed), komandanta kampa Abu Hamman Al Najdia, komandira voda Abu Ziyad Al Najdia i borca Abu Mohammada. Prema tvrdnjama ratnog pripadnika Vojnoobavještajne službe, pet dana prije ovog ubistva pukovnik američke vojne kontraobavještajne službe DIA, uz pratnju agenata hrvatskog SIS-a, sastao se u Žepču sa zapovjednicima HVO-a. “Ubistvo vođa El Mudžahida naručili su Amerikanci, a atentat su izvršili Hrvati”, ustvrdio je početkom ove godine novinaru SB bivši pripadnik vojne obavještajne službe Trećeg korpusa u Tešnju. Posljednji bosanski emir mudžahedina otišao je iz Bosne 1999. godine. Nosio je ratničko ime Abu-al-Ma’ali i bio je posljednji emir El Mudžahida. Ovaj Alžirac star blizu četrdeset godina, u BiH je stigao iz Francuske u ljeto 1992. godine. Stvarni identitet ove osobe bosanske vlasti nikada nisu utvrdile, a koristio je arapsku verziju nadimka Mehmeda II Fatiha, osvajača Bosne. Prema tvrdnjama suboraca, i on je bio prekaljeni ratnik iz Afganistana. Abu-al-Ma’alija su, prema izvorima federalnog MUP-a, iz Bosne odveli agenti američkih tajni službi i jedini su koji znaju njegovo sadašnje prebivalište. Prema tvrdnjama pripadnika Aktivne islamske omladine, u Bosni nema emira mudžahida jer je džihad u Bosni kao i u Afganistanu završen...

Članovi američkih istražnih timova koji su prošle nedjelje stigli u Bosnu i Hercegovinu najviše pažnje usmjerit će na eventualne veze između pristalica Osame Bin Ladena i vrha Stranke demokratske akcije i tajne bošnjačke policije AID. Naime, prema njihovim saznanjima, nakon okončanja rata, brigu o stranim borcima, njihovom uvođenju u državljanstvo BiH preuzeo je na sebe upravo AID, o čemu je Slobodna Bosna u prošlom broju pisala na temelju jednog povjerljivog dokumenta ove službe u kojem Alija Izetbegović upućuje pripadnike odreda El Mudžahid da svoj status riješe u saradnji sa Irfanom Ljevakovićem, jednim od čelnih ljudi AID-a. Američki istražitelji posebno se zanimaju za funkcioniranje kampa u Pogorelici i istražuju koliko je pripadnika AID-a prošlo kroz ovaj kamp te na koji je način finansirana njegova izgradnja i funkcioniranje. Od novih vlasti u BiH tražit će se izvještaj o broju uposlenih u AID-u, načinu finansiranja ove tajne službe i njenom eventualnom oslanjanju na finansijsku pomoć neke od islamskih humanitarnih organizacija (Islamic Relief, TWRA, različiti komiteti za pomoć muslimanima).

Posebno će neugodno predstavnicima vlasti Alijanse za promjene biti pitanje što su one u osam mjeseci svoje vlasti u učinile na reorganiziranju Agencije za istraživanje i dokumentaciju i njenom kadrovskom pročišćavanju. Neki od i američkih istražitelja naprosto su bili zapanjeni činjenicom da su svi važniji ljudi koji su u vrijeme vladavine SDA imali operativne zadatke na davanju pasoša i legaliziranju boravka islamskih boraca i rješavanju njihovog svekolikog statusa i u vlasti Alijanse za promjene vrlo važne poluge vlasti. Navodno su to neke strane diplomate nimalo uvijeno spočitale nekim od čelnih ljudi Alijanse, osobito nakon pisanja Slobodne Bosne u prošlom broju da je novi sekretar federalnog MUP-a Mirsada Žutić-Beganović, kao eksponent obavještajnih službi bivšeg režima, u jednom danu uvela u državljanstvo više od stotinu državljana afro-azijskog podrijetla. Bio je to, tvrde naši izvori, povod da se ministar vanjskih poslova Zlatko Lagumdžija žestoko obruši na federalnog ministra policije Muhameda Bešića riječima: “Ili smijeni Žutićku, ili sam podnesi ostavku”, nakon čega Bešić nije učinio ni jedno ni drugo, nego je u medijima na sve načine pokušao minimizirati odgovornost svoje najbliže suradnice. Vrlo je zanimljivo u kojoj će mjeri američki istražitelji uspjeti dokumentirati ono što nije pošlo za rukom FMUP-u niti AID-u: ulogu stranih državljana u više stotina terorističkih akata počinjenih nakon rata u Federaciji BiH. Vrlo zanimljivo je i pitanje koliko je bosanskih mladića- mudžahedina tokom posljednjih godina bilo upućivano na dodatnu obuku u Bin Ladenove baze u Čečeniji i Afganistanu. Znakovit je slučaj jedne takve grupe, sastavljene od 50-ak boraca iz Srebrenice i Žepe koja je u proljeće 1996. godine trebala otputovati dodatnu obuku u Pakistan. Ovi mladići su nekoliko nedjelja čekali let za “obećanu zemlju”, nakon čega im je rečeno da od putovanja nema ništa, budući je na insistiranje tadašnje američke administracije sa dužnosti direktora AID-a uklonjen Bakir Alispahić!