Nije u pitanju kukavičluk, da ćemo pobjeći s broda koji tone, već ćemo pobjeći s broda koji je već potonuo. Zašto ostati u stranci koja sama sebe eutanizira? Ne pobijedi li Budišin program - s njim ili bez njega - stranka će na idućim izborima nestati s hrvatske političke scene. Pobijedimo li mi, izlazak iz vladajuće koalicije naše je difinitivno opredjeljenje. Ni tada neće cvjetati liberalne ruže, ali barem imamo izgleda doći na poziciju što ju je HSLS svojedobno imao, kaže »Vjesniku« jedan liberal, koji je želio ostati anoniman

ZAGREB, 30. rujna - Kad smo jednog političara, socijalnog liberala, pitali postoje li u njegovoj stranci neformalne frakcije čiji se konačni sukob za prevlast u HSLS-u očekuje na stranačkom saboru, odgovorio je potvrdno. Međutim, dodao je, do veljače iduće godine sve će ratne sjekire biti zakopane, a politički život pasiviziran i u HSLS-u i u ostalim strankama vladajuće koalicije, »jer ga određuje isključivo osobni interes«. Poznavatelji prilika u HSLS-u slažu se u procjeni da u toj stranci nema formaliziranih frakcija koje bi zastupale svoje ideje unutar zadanih gabarita socijalnog liberalizma (što je legitimno), imale svoj specifičan program djelovanja, određene ciljeve i metode, koje bi se redovito sastajale i imale neformalnog vođu. Ali, fluidne skupine istomišljenika su prepoznatljive.

U prvoj je skupini većina HSLS-ovih ministara i pomoćnika te petnaestak saborskih zastupnika. Od poznatijih, u toj su skupini Jozo Radoš, Goran Granić, Alojz Tušek, Mladen Godek, Ivo Škrabalo, Mislav Kukoč... Drugu skupinu čine tzv. južnjaci, odnosno većina socijalnih liberala iz Splita, Zadra i Šibenika, koji svojom radikalnijom retorikom, koja je više proizvod regionalnog temperamenta, nego »desne« ideologije. Istina, njihov način razmišljanja, pa i djelovanja, gotovo je na granici liberalizma. Tu su Stanko Zrilić, Joško Kontić, Ivan Škarić i drugi.

Treću skupinu čine političari koji zagovaraju čisti, nesputan liberalizam u gospodarstvu, ali nacionalizam, shvaćen kao domoljublje, u politici. To su liberali koji bez ostatka vjeruju Draženu Budiši i od kojih su mnogi neprikosnoveni autoriteti u lokalnim sredinama, zahvaljujući neupitnom izbornom pokriću: Branko Levačić u Međimurju, Ivan Čehok u Varaždinu, Đurđa Adlešić u Bjelovaru, Željko Glavan u Rijeci... i »mladi lavovi« u Zagrebu - Darinko Kosor, Hrvoje Vojković... - koji su izgubili podršku birača. U određenim okolnostima, druga i treća skupina mogu djelovati slično, primjerice, u vezi s Haagom ili u odnosu na bezrezervnu podršku Draženu Budiši. Oni bi na saboru stranke podržali Đurđu Adlešić kad bi se kandidirala za predsjednicu ili bilo kojeg kandidata iza kojega bi stao Budiša. Naravno, prije svega - i Dražena Budišu!

Neki od njih nešto su oprezniji prema Đurđi Adlešić nakon ljetošnje sjednice Velikog vijeća na kojoj je izabran Jozo Radoš za v.d. predsjednika. Naime, toj su sjednici prethodili preliminarni razgovori na kojima je Adlešić predložena kao kandidat za v.d. predsjednicu HSLS-a. Znalo se da ju podržava i Budiša. Ona je pristala privremeno preuzeti vodstvo stranke. Ipak, u zadnji je trenutak, mimo dogovora i upozorenja, na sjednici Malog vijeća odustala od kandidature i time otvorila prostor Jozi Radošu. Neki se liberali pitaju: zašto? Navodno, to ju je zamolio sam Radoš ne bi li popravio svoj položaj u stranci, obećavši, za uzvrat, da se neće kandidirati na saboru.

Što će se zbivati na saboru? Hoće li svaka od prepoznatljivih skupina pokušati nametnuti svog kandidata, dakle i »svoj« program socijalnog liberalizma za iduće desetljeće? Teško je predvidjeti, jer se u pet mjeseci mogu bitnije promijeniti okolnosti. Neki predstavnici iz druge i treće skupine tvrde da bi, da se sada održava sabor, pobijedio njihov kandidat, no pitanje je - bi li. Ako su na Velikom i Malom vijeću očito učinili taktičku pogrešku, koju su neistomišljenici iskoristili, jesu li spremni za sabor? Jer, da su već na Velikom vijeću izabrali, uvjetno rečeno, svog v.d. predsjednika, taj bi mogao sazvati sabor već sada, u najpovoljnijim okolnostima.

Budući da je kormilo stranke privremeno preuzeo Jozo Radoš, jasno je da će njegov utjecaj na zbivanja do sabora, ali i za njegova održavanja, biti velik. Bude li kandidat i bude li izabran, u HSLS-u će do daljnjega ostati programski, ali ne i kadrovski status quo.

»Pobijedi li predstavnik poslušničke opcije, rigidni izvršitelj tuđih stranačkih interesa, velika skupina liberala izaći će iz HSLS-a. Nije u pitanju kukavičluk, da ćemo pobjeći s broda koji tone, već ćemo pobjeći s broda koji je već potonuo. Zašto ostati u stranci koja sama sebe eutanizira? Ne pobijedi li Budišin program - s njim ili bez njega - stranka će na idućim izborima nestati s hrvatske političke scene. Pobijedimo li mi, izlazak iz vladajuće koalicije naše je difinitivno opredjeljenje. Ni tada neće cvjetati liberalne ruže, ali barem imamo izgleda doći na poziciju što ju je HSLS svojedobno imao. Trebat će mukotrpno raditi da bi se stranka oporavila, a to ne mogu činiti ljudi opterećeni prihodima iz politike«, kaže Vjesniku jedan liberal, koji je želio ostati anoniman. On smatra da će sabor HSLS-a odrediti ukupnu buduću politiku u Hrvatskoj.

Liberali koji su uvjereni da građanska liberalna opcija mora ojačati i biti balans između dvaju prepoznatljivih blokova - »ljevice« i »desnice« - drže da bi Dražen Budiša, kad bi se kandidirao za predsjednika stranke, dobio tri četvrtine od ukupno 1000 glasova delegata, dok bi kandidat kojega bi on podržao, vjerojatno Đurđa Adlešić, dobio dvije trećine. No, do sabora je još daleko. Do tada, »hladni rat« može prerasti u otvoreni, ali sjekire mogu biti i zauvijek zakopane.