Nove optužbe za zločine u Hrvatskoj predstavljaju očekivani manevar Carle del Ponte jer nema dokaza protiv Miloševića za Kosovo, smatra bivši suradnik jugoslavenskog diktatora Branislav Ivković. Prema ocjeni ministra pravde Srbije Vladana Batića nije se dogodilo “ništa neočekivano”

BEOGRAD - Po mnogo čemu sudeći, bivši jugoslavenski predsjednik postao je tema ad acta u Beogradu i Srbiji, a u Crnoj Gori je to već odavno, pa bi se moglo reći da njegov boravak u Haagu trenutačno izaziva više pozornosti u Bosni i Hrvatskoj negoli u Jugoslaviji. Tome u prilog govori i izostanak službenih i, uopće, bilo kakvih javnih reakcija, osim “evidentiranja” u medijima da su protiv Miloševića proširene dosadašnje optužbe, odnosno da su dodate nove kojima su obuhvaćena i ratna događanja na tlu Hrvatske. Visoki dužnosnik Socijalističke partije i, ne tako davno bliski Miloševićev suradnik Branislav Ivković za “Novi list” kaže da je “posljednja optužba Slobodana Miloševića očekivani manevar Carle del Ponte koja se s optužnicom za događanja na teritoriju Kosova i Metohije našla u vrlo neprijatnoj situaciji”.

- Carla del Ponte je odbila podići bilo kakvu optužnicu za ratne zločine protiv onih koji su na tlu SRJ ubili više od 3.000 građana, uništili više od 18 posto privrednih kapaciteta i značajne dijelove infrastrukture tijekom agresije NATO-a na SRJ. Istovremeno, osnova za njene optužnice na teritoriju SRJ bili su takozvani satelitski snimci masovnih grobnica, razne priče o navodnom masakru u Račku i drugim događanjima za koje se poslije uspostavilo da su lažni i za koje, nakon više od dvije godine boravka na teritoriju Kosova i Metohije, KFOR nije našao skoro ni jedan jedini dokaz. I da je bilo kakav dokaz mogao biti konstruiran na teritoriji Kosova i Metohije, neizbježno je bilo za Carlu del Ponte da bar za jedan dio onih koji su stradali na Kosovu optuži i sve odgovorne koji su donijeli odluku da se bombardira teritorij SRJ, a samim tim i Kosova i Metohije. Jer, svima su poznate scene raketiranih kolona izbjeglica pa bi vrlo neprijatna situacija za Carlu del Ponte bila da je optužnica (protiv Miloševića) ostala vezana samo za teritorij Kosova i SRJ jer bi tad morala optužiti ljude odgovorne za posljedice NATO-ovih bombardiranja u SRJ. Zato je počela akciju proširenja optužnice da bi se “sklonila” s teritorija SRJ gdje nema dokaza, a da bi pri tom uključila neka ranija događanja na tlu bivše Jugoslavije gdje vjerojatno može efikasnije raditi, rekao je Ivković.

Prema ocjeni ministra pravde Srbije Vladana Batića za “Novi list”, nije se dogodilo “ništa neočekivano”.

- Haški tribunal je taj koji odlučuje o podizanju optužnica, a što se tiče ovih posljednjih optužbi protiv Miloševića, kako za Hrvatsku tako i za BiH, to je nešto što je najavljivano i očekivano. Pretpostavljam da je proširenje optužnice za Hrvatsku rezultat prikupljenih dokaza jer potrebno je skupiti mnogo kockica da bi se sastavio čitav mozaik. Indikativno je, međutim, da su u Haagu optuženi samo lideri Srba, i to njih petoro - Milošević, Karadžić, Plavšić, Milutinović i Krajišnik, iako je jasno da je i na drugim stranama bilo zločina, ali nikog od njihovih lidera još nema na haškoj optuženičkoj klupi. Ako je u pitanju zapovijedna odgovornost, dakle onda treba važiti pravilo “optužbe za sve ili ni za koga” i vidjet ćemo što će na tom planu biti učinjeno. A ako ne bude ništa učinjeno zbog zločina počinjenih nad Srbima, Haški tribunal bit će politička institucija nepravde, a ne sud pred kojima pravda treba biti za sve jednaka, smatra Batić koji je, inače, u više navrata do sada tražio od Carle del Ponte da podigne optužnice i protiv lidera samozvane Oslobodilačke vojske Kosova - Hashima Taqija, Ramusha Haradinaja i Agima Cekua, inače nekadašnjeg časnika hrvatske vojske.

Ekspert za međunarodno pravo, inače, potpredsjednik Građanskog saveza Srbije, Vojin Dimitrijević ocjenjuje za “Novi list” da “nije riječ o proširivanju starih, već o novim optužnicama”.

- Tužitelji u Haagu su ovo već dugo najavljivali i ostaje da se vidi hoće li sudac, o čijem potpisu ovisi stupanje optužnice na snagu, to učiniti. Već na prvi pogled tu se postavljaju neka pravna i politička pitanja. Među politička pitanja svakako spada i ono koje se odnosi na vrijeme podizanja optužnice - zašto je optužnica za događaje na Kosovu mogla tako brzo biti podignuta, a s ovom se jako dugo čekalo. Recimo, samo od događaja u Srebrenici proteklo je više od šest godina. Opravdano je zapitati se jesu li tužitelji bili pod pritiskom moćnih država koje su uoči i nakon Daytonskog sporazuma Slobodana Miloševića smatrale za važnog partnera, ili je riječ o tome da se podaci nisu mogli prikupiti djelomično zato što tužilaštvo nije bilo dovoljno dobro opredijeljeno i što vlasnici tih informacija, obavještajne službe velikih sila, nisu htjeli da ih ustupe tužilaštvu u Haagu, kaže Dimitrijević. Prema njegovoj ocijeni, “najvažnije pravno pitanje je kako će se Miloševiću pripisati zapovijedna odgovornost u vrijeme dok je bio predsjednik Srbije”?

- Tužilaštvo će morati uložiti veliki napor kako bi dokazalo da je Milošević de facto zapovijedao operacijama u BiH i Hrvatskoj i da je po toj osnovi odgovoran za ono što je učinjeno, a on to nije spriječio, ocjenjuje Vojin Dimitrijević. Po ocjenama još nekolicine sugovornika “Novog lista”, Miloševićeva sudbina u Haagu u mnogome će ovisiti i o procesuiranju slučajeva protiv Biljane Plavšić, Momčila Krajišnika, te Radovana Karadžića i Ratka Mladića - kada sjednu na hašku optuženičku klupu. Karadžić i Mladić se, pri tom, smatraju ključnim ljudima čija bi svjedočenja mogla ukazati na Miloševićevu neposredniju povezanost s ratnim operacijama u BiH. Što se, pak, tiče Hrvatske, jedan od vojno-političkih analitičara koji je želio ostati anoniman, smatra da bi više svjetla na Miloševićevu ulogu mogla dodati svjedočenja sadašnjih i bivših dužnosnika u Hrvatskoj, posebno onih koji su u vrijeme dok je na vlasti bio pokojni predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman bili njegovi bliski suradnici, ili čak bili upoznati s pregovorima Milošević Tuđman. Javna je tajna da se dio tih pregovora, ističe naš sugovornik, odnosio i na odnos Srbije i Hrvatske prema ratnim operacijama na tlu BiH.