Čelična lady HSLS-a strašno se naljutila. Prijeti da bi javnosti mogla otkriti što se sve u saborskim kabinetima prethodnih dana događalo. Nezadovoljna tvrdnjama da je njena stranka glasove za novu ministricu pravosuđa uvjetovala vraćanjem svoga čovjeka na čelo zatvora u Lipovici, da je dakle trgovala, Đurđa Adlešić izjavljuje da će, ako je SDP do kraja razljuti, otkriti karte, odnosno javno će “progovoriti što se u petak točno događalo u zgradi hrvatskog parlamenta”. Zasad je samo rekla kako je tog jutra u uredu šefa Sabora “zatekla vrlo interesantno šaroliko društvo”.

Već se uobičajilo, da partneri u vlasti jedni drugima preko javnosti šalju signale i poruke, prijete, ucjenjuju i podmeću nogu. No, mada se obraćaju javnasti, oni je ne tretiraju kao svoga saveznika, nego kao svoje oruđe. Kao sredstvo koje će im pomoći u međusobnom nadmudrivanju i nadigravanju. Jer da je drugačije, onda se mogućnošću otkrivanja sadržaja domunđavanja i mućki u kabinetu šefa parlamenta ne bi služilo kao prijetnjom. Onda Đurđa Adlešić ne bi poručivala da će, ako SDP ne zašuti, ona progovoriti. Onda bi se znalo da javnost ima pravo znati što se to događalo u Saboru, pogotovo kad je riječ o popunjavanju prevažnog mjesta ministrice pravosuđa. Onda bi se narodni zastupnici osjećali obaveznima svoja saznanja obnarodovati, ne bi ih koristili u vulgarnoj političkoj trgovini.

Bez obzira što su međusobno u napetim odnosima, što jedni drugima titraju po živcima, hrvatski se političari, i političke stranke, ipak najčešće ponašaju po onoj da vrana vrani oči ne vadi. Solidarnost političke elite je ogromna, njihove su svađe u stvari čarke u obitelji. Povezuje ih zajednički motiv, jači od njihovih razlika. I kad jedni drugima javno kontriraju, neće to biti radi interesa javnosti, nego zarad njihova vlastitog interesa. Javnosti se obraćaju koliko i kad njima treba, glasine i i informacije doziraju i ciljano usmjeravaju. Niti su iz SDP-a novinarima dojavili o HSLS-ovoj ucjeni zato što se principijelno protive političkoj trgovini, niti iz HSLS-a sada prijete objavljivanjem sadržaja razgovora u Tomčićevom uredu zato jer smatraju da birači to moraju znati. Političari se igraju s javnošću, pa su njihove manipulacije zapravo usmjerene kontra javnosti.