ZAGREB, 2. listopada - Alijansa za promjene, koalicija desetak stranaka koja je nakon prošlogodišnjih parlamentarnih izbora u Federaciji BiH uspjela »skinuti« s vlasti nacionalne stranke, ovih se dana suočava s ozbiljnim poteškoćama. Zapravo, ona je u poteškoćama od samog početka, od vremena kada se gotovo raspala zbog nesporazuma oko raspodjele fotelja koje su joj nakon preuzimanja vlasti pripale, a ovih su se dana odigrali neki događaji koji su skrenuli pozornost na tu činjenicu.

Jedan od njih je odluka dr. Harisa Silajdžića da napusti dužnost predsjednika Stranke za BiH, druge po snazi članice Alijanse za promjene, što je, po općoj ocjeni, veliki gubitak za koaliciju. Stranka za BiH je, naime, nakon Silajdžićeva odlaska praktički obezglavljena. Njezina je »kadrovska slika« takva da se čak nije uspjelo pronaći ni osobu za popunu upražnjene čelne dužnosti, pa je vodstvo stranke, točnije odlazeći predsjednik, posegnulo za više-manje zaboravljenim načelom »kolektivnog rada i odgovornosti«.

Istina, Lagumdžiji ta uloga i nije odveć mrska. U mnogim situacijama, on se ponaša kao neupitni vođa Alijanse, a takvim ga često doživljava javnost u BiH, kao i međunarodni predstavnici u toj zemlji. No, ta uloga krije i mnoge opasnosti, uključujući i najveću od njih - mogućnost da će birači upravo Lagumdžiju i njegovu stranku identificirati kao krivce za eventualni (mnogi misle da je prikladnije upotrijebiti izraz »sigurni«) neuspjeh sadašnje vlasti u nastojanju da BiH izvuče iz krize, prije svega gospodarske.

Osim kadrovskog slabljenja, vladajućoj koaliciji u BiH prijeti i opasnost da izgubi teškom mukom stečeni multietnički karakter. Većina stranaka koalicije su isključivo ili pretežno bošnjačke, pa je, s obzirom da ona obnaša vlast u višenacionalnoj zajednici, nužno da uz njih bude i neka stranka (ili više njih) s hrvatskim predznakom. Zasad to kako-tako funkcionira - u Alijansi su Nova hrvatska inicijativa i HSS, ali neki događaji, prije svega oni vezani uz sudski proces protiv nekadašnjih zapovjednika žepačkoga HVO-a, pokrenut pred sudom u Zenici, otvaraju mogućnost da makar dio ovih (istina nevelikih) stranaka napusti koaliciju.

Čelnik NHI-ja Krešimir Zubak, doduše, u intervjuu Dnevnom avazu, na izravno pitanje hoće li istupiti iz Alijanse, odgovorio je: »Ne, jer ne želimo ponoviti greške HDZ-a koji je 1992. godine izašao iz institucija sustava. Do kraja ćemo se boriti za jednakopravnost hrvatskog naroda.« No, u njegovoj se stranci, nastojanje da se skupina žepačkih Hrvata dovede pred jednonacionalni bošnjački sud u Zenici, doživljava kao jedan u nizu pokušaja da se NHI otjera iz Alijanse.

Izlazak NHI-ja nekima u Alijansi bi očito odgovarao, jer, kako je Vjesnikovu dopisniku rekao neimenovani izvor iz ove stranke, SDP sad ima svoje Hrvate. No, to bi istovremeno bio veoma opasan korak za koaliciju, budući da je NHI, premda u federalnom parlamentu ima samo dva zastupnička mjesta, jedina njezina članica koja ima realno i lako uočljivo uporište u hrvatskom narodu. SDP je uspio na svojim listama uvesti u parlament nekoliko Hrvata, ali neke sitnice - poput one da u srednjoj Bosni Hrvat, nositelj SDP-ove liste, nije ušao u parlament, ali su, zahvaljujući sustavu otvorenih lista, ušli Bošnjaci koji su bili na listi iza njega - kvare ukupan dojam o SDP-ovoj multietničnosti.