ZAGREB - Od danas do nedjelje održat će se novi krug “Dijaloga povjesničara/istoričara” u organizaciji Fridrich Naumann Stiftunga. Nakon više susreta hrvatskih i srpskih povjesničara u mađarskom gradu Pečuhu proteklih godina te proljetnog susreta povjesničara u Herceg-Novom, dijalog se ovog vikenda nastavlja u Tomislavovom domu na Sljemenu.

Dijalog će se voditi u pet sekcija: “Elite i modernizacija”, “Nacionalni identitet Hrvata i Srba”, “Ljudski gubici Hrvatske i Srbije u 20. stoljeću”, “Položaj Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj” i “Razdoblje socijalističke Jugoslavije od 1945. do 1990. godine”.

Među sudionicima i temama o kojima će biti riječi sljedeća tri dana možemo spomenuti Andreu Feldman s temom “Liberalizam i nacionalne ideologije u 19. stoljeću”, Branku Prpu iz Beograda s temom “Tradicionalno društvo i moderne političke ideologije”, Željko Krušelj će govoriti o “Osporavanju hrvatskog identiteta u šestosiječanjskom i komunističkom režimu”, Bojan Dimitrijević iz Beograda stiže s temom “Kako je Đeneral video Hrvate? Gen. Dragoslav Mihajlović i hrvatsko pitanje od 1941. do 1945.”, Predrag Marković s temom “Srpski intelektualci i nacionalni identitet”, Vladimir Geiger ima temu “Pravo na zavičaj”, Igor Graovac pak govorit će o “Pokazateljima civilnih žrtava u Sektoru Jug za vrijeme i nakon 'Oluje'”, Nenad Antonijević iz beogradskog Muzeja genocida tu je s temom o Ivi Rojnici, ustaškom stožerniku u Dubrovniku 1941. godine, Dragan Cvetković iz istog muzeja govorit će o “Stradalim pripadnicima NOVJ iz Hrvatske prema popisu iz 1964.”. Kalman Kuntić iz Subotice ima temu “Hrvati u udžbenicima istorije u Srbiji”, a Ivo Goldstein će pak pokušati smjestiti ulogu Tita u historiografiji. Berislav Jandrić će govoriti o “Studentskim demonstracijama 1968. na stranicama inozemnog tiska”, beogradski povjesničar Ljubodrag Dimić ima za temu “Kulturu agitpropa”, a Momčilo Mitrović će izlagati o “'Narodnim' i 'državnim' neprijateljima u Srbiji od 1944. do 1990.”, Mira Radojević tematizira “Srpsko građanstvo između demokratije i komunizma 1945.”. Prethodni su susreti oknjiženi u četiri sveska objavljena također u okviru programa Fridrich Naumann. Inače, cilj je da se kroz susrete historičara doprinese razumijevanju izbijanja ratnih sukoba i počinjenih ratnih zločina, ali i procesu pomirenja u jugoistočnoj Europi.

Jedan od ciljeva ovakvih skupova svakako je i pretvaranje historiografske struke od uloge sluškinje politike u autonomnu disciplinu. U tom je smislu u jednom svom nedavnom tekstu Žarko Puhovski naglasio da se “prošlost kod nacionalističkih povjesničara interpretira metodom samoposluge. Nacionalistički ideolog uzima iz prošlosti ono što odgovara željenoj slici - prije svega dokumente (ili, češće, legende) o 'velikim trenucima naše prošlosti'. Pritom se ne radi samo o 'poliranju imagea', nego, još više, o nastojanju da se stvori privid postojanja transgeneracijske nacionalne zajednice. 'Mi’ smo trpjeli 'njihove' zulume stoljećima, sada je red da 'im vratimo', formula je kojoj se pritom teži.” Napuštanje takvih postupaka nužno je za povjesničare i kao profesionalce i kao građane zabrinute za narastanje iracionalnosti u političkim zajednicama.