HSLS-u i bez Budiše na čelu ultimatumi ostaju jedina prepoznatljiva odrednica političkoga djelovanja. Zaključak je to koji se nužno nameće nakon licemjernoga izbacivanja ministra Alojza Tušeka iz ove stranke zbog tobožnjega nepoštovanja stranačke stege, a prepoznatljiv miris "budišarenja" obavija i najnovija ucjena ministra Joze Radoša: Ili ja ili general Petar Stipetić!

Načelnik Glavnoga stožera tobože je zakoračio u minsko polje politike izjavom kako Radoš svojim zauzimanjem da vojne sigurnosne službe mogu prisluškivati i civile, hoće zavesti vojnu diktaturu. Radoševu gnjevu usprkos, Stipetićeva je primjedba apsolutno na mjestu i na braniku elementarnih demokratskih standarda razvijenog svijeta. Apsurd je to veći što se za širenje ovlasti vojske nad civilima otvoreno zauzima ministar s čela deklarativno liberalne političke grupacije, dok prekaljeni profesionalni vojnik javno ustaje protiv militantne cokule za civilnom šijom. Hrvatska se ovime samo još jednom potvrđuje kao nepresušna riznica političke groteske i neutaživog vlastohleplja: u sudaranju represivnih i demokratskih silnica nisu više bitne ni funkcije, ni položaji, ni stranke, nego jedino — ljudi.

Naravno da iza Radoševe uvrijeđenosti stoji gola stranačka pohlepa za širenjem obavještajno-špijunske moći; još od prvih dana koalicijske vlasti poznat je HSLS-ov "liberalni" apetit prema najrepresivnijim segmentima državnog organizma. Budiša je u raspodjeli vlasti, kao što je poznato, ustrajno kidisao na MORH, MUP i tajne službe, gdje je HSLS na posljetku i ostvario pozamašan naramak kadrovskih zgoditaka. Ni Davor Bišćan na čelu SIS-a, ni Radošev pomoćnik za sigurnosne poslove Mladen Ružman, ni Đurđa Adlešić na čelu Odbora za nacionalnu sigurnost nisu, međutim, nahranili ambiciozne stranačke ralje; zdušno se zauzimalo i za osvajanje HIS-a (civilne obavještajne zajednice) za čijega je ravnatelja kao kandidat istican Pero Cvjetović.

Stipetićevo iznošenje povijesne činjenice i vojne procjene zbivanja iz Domovinskog rata uporno se nastoji staviti u istu ravan s potpisivanjem generalskog pamfleta protiv Predsjednika Republike, jer da je to politički istup i zaziva neposluh soldata prema neželjenom vrhovnom zapovjedniku. Bi li Radošu i dičnim HDZ-ovim đuveglijama isto značila i Stipetićeva kritika Josipa Broza, jer je i on, kao i Tuđman, svojedobno bio njegov vrhovni zapovjednik? Mogli bi se kladiti da bi im u tom slučaju, umjesto traženja generalove smjene, bridjeli dlanovi od aplaudiranja "pravovjernoj" vojničini.