Britanski vojni izvori priznali su londonskom Guardianu da nijedna arapska država u blizini Afganistana vjerojatno neće htjeti ustupiti svoje baze za napade. Od arapskih zemalja, to je spreman učiniti samo Kuvajt, no on je previše udaljen od Afganistana. Britanski tisak prenosi da su i američki dužnosnici potvrdili da se u zadnji tren premišljaju vlade Saudijske Arabije, Omana, te Uzbekistana. Tome treba pribrojiti i Pakistan, čije je nećkanje poznato već od ranije. Upravo ta više nego mlaka podrška nagnala je američkog tajnika za obranu Donalda Rumsfelda da ovoga tjedna krene u posjet Saudijskoj Arabiji, a potom i Egiptu, Omanu i Uzbekistanu.

Nije slučajno što je prva postaja Blairove diplomatske ofenzive bila Rusija. Njen je predsjednik Vladimir Putin iznenadio Zapad svojim konstruktivnim pristupom i neočekivanom spremnošću da surađuje u borbi protiv islamskih terorista. Putinova kooperativnost navela je američki list International Herald Tribune na zaključak da je susretljiviji prema Amerikancima od nekih NATO-ovih saveznika. Ruski predsjednik ima u tome i svoju računicu – od toga da želi legitimizirati obračun s Čečenima, koji također izvode teroristička djela, pa do toga da priželjkuje veći utjecaj prigodom, recimo, širenja NATO-a na baltičke države.

Primjer zemlje koja dvoji je Oman, čvrst američki i britanski saveznik. Upravo iz Omana su Amerikanci osamdesetih godina krenuli u neuspjelu misiju spašavanja svojih talaca u Iranu. No čak i tako čvrsta saveznica ovih dana izražava svoje dvojbe u vezi s veličinom američke operacije i odabranim ciljevima napada. Kako Oman nije ni izdaleka jedini koji se nećka, Amerikanci, te u manjoj mjeri Britanci, gomilaju u regiji svoju flotu. To nudi alternativu za slanje aviona u kaznenu ekspediciju protiv Osame bin Ladena i njegovih domaćina afganistanskih talibana.