Predsjednik hrvatske Vlade Ivica Račan, vidljivo impresioniran veličinom projekta proboja Velebita — tunelom Sv. Rok, smjelo je najavio prije dva dana na tom gradilištu ono što Dalmacija čeka već zadnjih 50 godina: autocestu koja će povezati sjever i jug Hrvatske i pomoću koje će se za dva sata iz Zagreba doći do Zadra, odnosno za tri sata do Splita. Ta najava, teška za Hrvatsku goleme tri milijarde američkih dolara, s rokom izvršenja u tri iduće godine, dogodila se na drugu obljetnicu proboja tunela Sv. Rok. Račanov posjet prvi je službeni dolazak hrvatske Vlade u ovome sastavu na najveće hrvatsko gradilište, pa izjava dana na tome mjestu ima specifičnu težinu, koja će se potvrditi već za nekoliko dana, na "dalmatinskoj" sjednici Vlade u Splitu.

Izgradnja autoceste za Dalmaciju najveći je i najpotrebniji i najdalekosežniji projekt, o kojemu ovisi budući strateški razvoj te regije, ali i čitave države. Prođe li do 2004. godine autocesta iz Zagreba Likom do tunela Sv. Rok pa preko Masleničkog mosta do zadarskog čvorišta, te dalje kroz Dalmaciju sve do Dugopolja i Splita, a nakon toga u perspektivi i prema Dubrovniku — za Dalmaciju će započeti razdoblje procvata i ubrzana gospodarskog razvoja. Sadašnja prometna, ali i gospodarska i kulturna izolacija postat će konačno prošlost. Na stotine tisuća turista kojima će iz Njemačke, Austrije i drugih zemalja prirodno sačuvana dalmatinska turistička destinacija biti na dohvat ruke dodatno će približiti Hrvatsku Europi i ubrzati započete procese integracija.

Sve se navedeno već odavno zna i sve je to do sada obećano nebrojeno puta, pa ipak autoceste još nema. Može li se stoga vjerovati Račanovim riječima s gradilišta usred Velebita? Odgovor na to pitanje znat će se vrlo brzo, već do proljeća iduće godine do kada bi Vlada trebala imati riješenu situaciju oko financiranja projekta, te kada bi, prema Račanovim riječima, trebao krenuti "napad na trasu autoceste po njezinoj čitavoj dužini do Dugopolja".

Prvi tvrđi orah odmah je ispred tunela Sv. Rok na 17 kilometara dugoj dionici do Masleničkog mosta, na kojoj će trebati probiti još tri manja tunela i izgraditi pet vijadukata. Od Maslenčkog mosta prema zadarskom čvorištu radovi na trasi autoceste započeli su još 1996. godine, da bi nakon dvije godine zastali. "Rojsovi bageri" tada su povučeni s gradilišta u nepovrat, a bjelinu trase autoceste polako su prekrivali korovi i drače, sve gušći kako su trajala politička okapanja i polemike oko pravca autoceste. Sada će to i ostala gradilišta na čitavoj trasi oživjeti, obećava hrvatski premijer, dodajući kako je vrijeme da Hrvatska dokaže da je to kadra učiniti.

Prilika je to i za Račanovu Vladu da iza sebe ostavi dovršenje jednog neostarena sna, da realizira jedan konkretan posao, poveća zaposlenost, oživi hrvatske građevinare, unese ponovno duh optimizma umornoj Dalmaciji. Kako to postići? Samo ako trasu autoceste očisti od politike i političkog inženjeringa iza kojega, kada se prašina slegne, umjesto autoceste ostaje samo korov. Račanova Vlada zbilja ima povijesnu priliku. Nećemo pretjerati ako kažemo: vraćanje Dalmacije matici zemlje, ne u političkom ili nacionalnom smislu, već u konkretnom, životnom. Tri milijarde američkih dolara u tom kontekstu i nije tako velika cijena.