General Petar Stipetić izrekao je u intervjuu ovim novinama teške ocjene na račun Vlade i ministra vojske. Rekao je da se od premijerovih najava žurnog preustroja Oružanih snaga nije stiglo još ni do “ž”. Za Radoševo inzistiranje da vojne sigurnosne službe mogu prisluškivati i civile ustvrdio je da bi to bilo ravno uvođenju vojne diktature. “Jako sam razočaran”, “ne mogu gotovo ništa promijeniti”, "mi predlažemo, savjetujemo i čekamo zapovijed, a zapovijedi ne stižu” - to je samo dio dramatičnih izjava načelnika Glavnog stožera.

Jozo Radoš uzvratio je izuzetno oštro. Inače svileni ministar ovoga je puta bio rezolutan: javno je poručio da zbog svoga istupa “Stipetić mora otići”. Odmah je razgovarao s premijerom, šefu je države uputio takav zahtjev. Ističući kako je “nedopustivo da načelnik Glavnog stožera dijeli lekcije ministru obrane i premijeru”, Radoš tvrdi da bi Stipetićeva smjena značila “stvaranje pozitivnog presedana”. Zahtjev ministra obrane bezrezemno je podupro njegov stranački drug i zamjenik premijera Goran Granić. Podsjetio je da se vojnici ne smiju petljati u politiku i da Stipetića treba maknuti, kao što su svojedobno umirovljeni generali koji su pisali pismo kontra predsjednika Republike. Zahtjevima HSLS-ova dvojca pridružili su se i glasovi iz Tuđmanova HIP-a.

Istina, Stipetić je nastupio neuobičajeno otvoreno i oštro. Ali njegove se kritičke ocjene nikako ne mogu istovjetiti s optužbama i uvredama na račun legalnih struktura vlasti, pa i vrhovnog zapovjednika, što su ih potpisali dosad umirovljeni generali. Vojni analitičar Zoran Kusovac Stipetićev istup tumači kao vapaj nemoćnika. “Nije dobro da vojnik daje javne političke sudove niti da kritizira civilnu vlast no bio je to čin visoko odgovornog očajnika”, smatra Kusovac, koji je u genaralovom intervjuu sklon vidjeti “izvanpolitičko upozorenje civilnaj vlasti da njihova nadmetanja o ovlastima iscrpljuju vojsku”.

Istina je također da ministar Radoš u sređivanju situacije u vojsci nije mnogo napravio. Prema Šuškovom naslijeđu nastupao je u rukavicama. Ali ponajviše je istina da nova vlast, evo, već dvije godine raspravlja o paketu zakona kojima bi se vojno-sigurnosno područje trebalo urediti, ali se s mrtve točke praktično nisu pomakli. Nova eskalacija svađa u vojnom vrhu vjerojatno je izraz teške frustriranosti takvom situacijom. Zato smijeniti Stipetića, ili Radoša, a ništa drugo ne promijeniti - nije nikakvo rješenje. To je isto kao ubiti glasnika loših vijesti. Što se vlast duže bude iscrpljivala u nečinjenju, to će takvih unutarnjih pobuna i dramatičnih iskakanja biti sve više.