Rajak je 1975. godine tužio brodogradilište “3. maj”, a Horvat 1995. godine dvije firme iz afere financijski inženjering. U slučaju Truhli protiv Hrvatske nema povrede ljudskih prava, smatra sud

ZAGREB - Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je prve tri presude od 86 postupaka koji se pred njim vode na osnovu tužbi građana protiv države Hrvatske. U prvoj presudi Rajku Rajaku iz Rijeke dosuđeno je 30 tisuća kuna naknade i 5.800 kuna za sudske troškove. Ankici Horvat iz Zagreba sud je dosudio 20 tisuća kuna naknade. U trećem slučaju “Truhli protiv Hrvatske” sud je utvrdio da nema povrede ljudskih prava pa nikakva odšteta i nije dosuđena.

O slučaju Rajak rekla je da je riječ o klasičnom primjeru sudske neučinkovitosti u Hrvatskoj. Naime, Rajak je još 18. lipnja 1975. godine tužio brodogradilište “Treći maj” tražeći naknadu za tehnička unapređenja i racionalizaciju radnog procesa u njegovu poduzeću. To znači da sudski spor traje već 26 godina. Tužeći državu Rajak je zapravo skrenuo pažnju na činjenicu da je u prvom stupnju redovno dobivao spor, ali bi se presude ukidale na višem sudu i vraćale na ponovno suđenje. Pritom se od njega tražilo da u prilog svojim zahtjevima dostavi mišljenje vještaka. U konkretnom predmetu vještak je bio toliko skup da ga Rajak jednostavno nije mogao platiti. Suci u Strasbourgu su odbili mišIjenje Vlade RH po kojem je Riječaninu na raspolaganju bila i ustavna tužba. Smatra se da ustavna tužba nije mogla zamijeniti sudsku zaštitu koja mu nije dodijeljena dva i pol desetljeća. Zbog toga je Hrvatska spor izgubila, utvrđeno je da njeni sudovi nisu u razumnom roku ispitali njegov slučaj čime je prekršen šesti članak Evropske konvencije o ljudskim pravima. Iako su mu dali za pravo, međunarodni suci nisu Rajaku dodijelili traženu odštetu. Ukupno, po njegovu zahtjevu, ona bi iznosila oko 3,5 milijuna američkih dolara plus 5,6 milijuna kuna za troškove i izdatke. Sud je to sveo na spomenutih 30 tisuća, odnosno 5,8 tisuća kuna.

Ankica Horvat tužila je dvije firme poznate iz afere financijski inženjering za ukupno tridesetak tisuća DEM. Naravno, od golemih kamata nije bilo ništa, a glavnice joj nisu ni pokušale vratiti. Zato ona tuži obje firme u ožujku 1995. godine i do danas njen spor nije završen. Hrvatska je i u ovom slučaju izgubila proces i to ne samo zbog nerazumnog roka potrebnog za sudsko odlučivanje, već i zbog neučinkovitosti sustava koji ne predviđa pravno sredstvo kojim se građanin može zaštiti od sporog sudovanja.

- Pogled na 86 predmeta koji se protiv Hrvatske vode u Strasbourgu pokazuje da ih je ogromna većina utemeljena na kršenju ljudskih prava u Hrvatskoj, opisanom u šestom članku Evropske konvencije - kaže Lidija Lukina Karajković. - A članak 6. govori o razumnom roku za donošenje sudske odluke. Piijeđe li se taj rok, država snosi odgovornost. Međunarodne suce ne zanima je li uzrok te sporosti u organizaciji sudstva, slabim sucima, lošim zakonima. Oni jedino što štite to su ljudska prava koja se na naše građane primjenjuju od 1997. godine.