Od 8. listopada 1991. u Hrvatskoj traje međunarodni oružani sukob i djelomična okupacija Republike Hrvatske, ističe se u optužnici / Milošević je osobno kazneno odgovoran za zločine koje je planirao, poticao, naređivao, izvršavao ili u čijem je planiranju, pripremanju, provedbi ili bilo čemu drugome pomagao kao sudionik/ Kao suučesnici u zlodjelima navode se Borisav Jović, Branko Kostić, Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Aleksandar Vasiljević, Jovica Stanišić, Franko Simatović, Tomislav Simović, Milan Martić, Milan Babić, Vojislav Šešelj, Momir Bulatović...

HAAG, 9. listopada (Od Vjesnikove dopisnice) - Haaški je sud u utorak objavio optužnicu kojom je bivši jugoslavenski lider Slobodan Milošević optužen za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj. U 32 točke optužnica tereti Miloševića za zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija te povrede ratnih prava i običaja. Bitna je i dalekosežna ocjena naravi sukoba u Hrvatskoj koja se navodi u optužnici: »Između 1. kolovoza 1991. i lipnja 1992. godine u Hrvatskoj je bilo stanje oružanog sukoba. Do 7. listopada 1991. godine taj je sukob po prirodi bio unutarnji. Od 8. listopada u Hrvatskoj traje međunarodni oružani sukob i djelomična okupacija Republike Hrvatske«.

Po svim elementima, ona je dosad najdetaljniji prikaz umiješanosti srbijanskog vrha u zbivanja u Hrvatskoj početkom devedesetih.

Glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte u uvodu je istaknula da Milošević nije osobno počinio niti jedno ubojstvo niti je nazočio sistematskom uništavanju sela po Slavoniji. No, Milošević je »osobno kazneno odgovoran za zločine opisane u optužnici koje je planirao, poticao, naređivao, izvršavao ili u čijem je planiranju, pripremanju, provedbi ili bilo čemu drugome pomagao kao sudionik«. U obrazloženju optužnice ističe se da, »upotrebljavajući riječ izvršavao, tužiteljica ne namjerava sugerirati da je optuženik fizički izveo bilo koje od zlodjela za koje ga se osobno tereti. Izvršavanje se u optužnici odnosi na sudioništvo u zajedničkom kriminalnom pothvatu kao suučesnik«.

Dobrovoljci su djelovali pod nadzorom i u koordinaciji sa JNA, a Miloševiću se spočitava da je imao stvarnu kontrolu nad agentima MUP-a i špijunima službe sigurnosti, koji su »usmjeravali i podržavali političke vođe lokalnih Srba, srpske policijske i sigurnosne snage, uvodili srpske dobrovoljačke skupine u Hrvatsku i podupirali njihove aktivnosti«. Stoga je Milošević, kao nadređeni odgovoran za njihova zlodjela.

U 32 točke optužnice spominje se organiziran progon stanovništva od kolovoza 1991. do lipnja 1992. godine. U sastavu srpskih snaga u tome razdoblju, prema optužnici, bile su jedinice JNA, lokalne postrojbe Teritorijalne obrane, jedinice TO iz Srbije i Crne Gore, lokalne jedinice srpskog MUP-a, te paramilitarne skupine.

Uz Miloševića, u pripremama i provedbi akcija čišćenja sudjelovao je »izvjestan broj znanih, ali i nepoznatih osoba«.

U dijelu optužnice, posvećenom zločinima protiv čovječnosti i teškim povredama prava i običaja rata, te povredama Ženevskih konvencija, spominju se brojni logori za zatočene Hrvate na prostoru od Crne Gore, preko srpskih gradića do »krajine«. Taj kriminalni pogon nije uspio do kraja realizirati plan čišćenja »srpskih« prostora oko Dubrovnika, konstatira optužnica, no projekt etničke metle postigao je zamišljeno na teritoriju »krajine«.

To također znači da nedavno objavljena dubrovačka optužnica nije zaokružen sudski dokument. Optužnica ne štedi Miloševića i dokazima potkrepljuje njegove apele na stvaranje »velike Srbije«.

Carla del Ponte je doslovno pritisnula obavještajne službe Britanije, Francuske, Sjedinjenih Država i još nekoliko zemalja prisutnih na Balkanu i pravi dokazi - napokon su došli.

Ključna osoba u angažiranju srpskih dobrovoljaca u Hrvatskoj, kao i ostalih srpskih snaga upletenih u zločine bio je Tomislav Simović. Radovan Badža Stojičić osobno je sudjelovao u zločinima, skupa s Arkanom Ražnatovićem i Vojislavom Šešeljem. Šešelj se napokon pojavljuje u tekstu haaških dokumenata i njegova uloga »od veljače 1991. godine«, upućuje optužnica, jest »regrutiranje i oblici potpore« srpskim dobrovoljcima većinom nazivanima »četnici«, »šešeljevci« ili »Šešeljevi ljudi«.

Prema optužnici, Milošević i suradnici s liste, koja još nije zaokružena, davali su pomoć i naloge političkim vodstvima »krajina«; osiguravali »financijsku, materijalnu i logističku« podršku »regularnim i neregularnim vojnim snagama potrebnim za preuzimanje prostora i za zamjetno uklanjanje hrvatskog i ostalog nesrpskog stanovništva«. Sudjelovali su u »stvaranju, financiranju, opskrbi, podržavanju i vođenju« specijalnih snaga RS, formiranih, prema optužnici, da bi u svrhu zajedničkog krininalnog pogona proveli ratne zločine. Isto vrijedi i za srpske paramilitarce i neregularne jedinice, koje optužnica razlikuje.

Milošević i njegovi suradnici planirali su i preuzimanje »krajina« i »Dubrovačke republike« uz izgon nesrpskog stanovništva; preuzeli nadzor nad JNA koja je sudjelovala u svim akcijama iz optužnice; pomagali dobrovoljačkim jedinicama iz Srbije, kao i odredima TO na istome zadatku; pridonosili tome da tijela vlasti u Srbiji prihvate adekvatne zakone vezane za angažman JNA, TO i srpskih dobrovoljaca u Hrvatskoj; sve su to plaćali, financirajući srpsku vojsku, policiju i neregularne jedinice koje su po Hrvatskoj činili zločine.

- granatiranje Dubrovnika;

- uništenje spomenika i sakralnih objekata u Vukovaru, Erdutu, Lovasu, Šarengradu, Bapski, Tovarniku, Voćinu, Saborskom, Škabrnji, Nadinu, Bruški, Dubrovniku

- zločin šešeljevaca u Voćinu, akcije po »SAO krajini«;

- Škabrnja u studenome nedjelo je kombiniranih jedinica JNA i Martićeve policije, pohod se nastavio idući dan na obližnji Nadin, ponovno na preživjele stanovnike Škarbnja i na Brušku;

- po Slavoniji je ordinirao Arkan s »tigrovima« kojima optužnica pripisuje smaknuće hrvatskih zatočenika u policijskoj zgradi u Dalju, gdje se dovode u vezu Arkan i politički vođa Goran Hadžić;

- u akcijama osim Ražnatovićevih paramilitaraca sudjeluju elementi srpske teritorijalne obrane;

- logori u kojima su bili zatočeni Hrvati u Crnoj Gori (Morinje, Kumbor), poljoprivredno dobro u Srbiji, Stajičevo, vojarna u Bileći (BiH). Kasarne su pod upravom JNA i time se aktivno uključila u povredu ratnoga i humanitarnog prava. Mjesta zatočenja su također Vukovar, Dalj, Erdut, Borovo Selo, Opatovac

- Milošević je sa suradnicima angažiran u prisilnu preseljenju nesrba sa »srpske« trećine Hrvatske, veli optužnica, spominjući u ovom dijelu neke od jedinica JNA, TO i dobrovoljaca - paramilitaraca (»Beli orlovi«, Šešeljevi ljudi, Dušan Silni, Arkanovi »tigrovi«). Opisana je taktika djelovanja (opkoljavanje, prijetnje, ultimatumi, nasilje, ubijanje, izgoni). U međunarodnom je pravu to zločin protiv čovječnosti i teška povreda Ženevskih konvencija.

- aktivnosti zrakoplovstva, mornarice i pješaštva JNA, postrojbi specijalne policije iz Srbije i Crne Gore pod zapovjedništvom JNA i »pod efektivnom kontrolom Slobodana Miloševića i ostalih članova zločinačkog pothvata posebno Momira Bulatovića«, te Teritorijalne obrane. Za trajanja akcije ubijena su 43 civila. Optužnica vezana za Dubrovnik kompletira se elaboriranjem pljačke po zaleđu grada (Brgat, Ćilipi, Dubravka, Gruda, Močići, Osojnik, Slano, Donja Ljuta, Popovići, Mihanići, Drivenik, Konavle, Plat, Čepikuće, Uškoplje, Gabrili, Pridvoje, Molunat, Donja Cibača, Karasovići, Zvekovica), glavnina opljačkanoga »prenesena je u Crnu Goru vozilima JNA«. (L.S.N)