Mini trening splitske ekspoziture stožernika Čondića i njegova pokreta za rušenje odiozne im aktualne vlasti, održan u prigodi Vladina pohoda dalmatinskoj prijestolnici, više radi održavanja kondicije i zagrijavanja atmosfere uoči velikog zagrebačkog prosvjeda 20. listopada, bio je tek kratki podsjetnik za malobrojni publicum na repertoar družbe koja se prihvatila zahtjevnog posla svrgavanja vlasti "u ime naroda".

Svojih pet minuta slave iskoristio je čelnik splitske Hvidre Andrija Bartulić kako bi poručio Račanu "i svim njegovim lažovima" da u Splitu nisu dobrodošli i da ih Splićani ne vole. (Zanimljivo je kako ni Bartulića ni njegove kompanjone neki raniji lažovi nisu nimalo smetali.) Njegova je generalna ocjena o nepoželjnosti Vlade u srcu Dalmacije poduprta s dvjestotinjak okupljenih sumišljenika, kao svojevrsnim reprezentativnim uzorkom splitskog (ne)raspoloženja, što je za sljedbenike "političke stranke" Mirka Čondića jedina prihvatljiva matematika. Zar je važno što misle drugi, oni kojima ni retorika ni politika eksponenata pokreta destrukcije nije prihvatljiva, pa čak ni onda kada teško nalaze riječi pohvale za djelotvornost Račanova kabineta?

"Ono što ćemo im mi napraviti i pokazati koliko smo jaki, to će biti 20. listopada u Zagrebu, na Trgu bana Jelačića. Tada ćemo im pokazati tko su Hvidra, Stožer i tko je hrvatski narod", grmio je Bartulić, očito shvaćajući da je za njegovu ekshibiciju manjkalo gledateljstvo, ali zato ga neće nedostajati na velikoj gala predstavi za koju se "čuvari digniteta" tek spremaju. No to ga nije spriječilo da svoj marginalni nastup kvalificira kao eho kolektiviteta, koliko Splita, toliko i hrvatskog naroda. A u čije ime zapravo govori, s čijim legitimitetom dijeli crvene kartone jednima i priziva druge, stigmatizira žive i slavi mrtve? Nije li narod anketiran u izborima i nije li tada rekao što misli? A većina Splićana, Bartuliću i Čondiću unatoč, nije se svrstala u njihovu križarsku bojnu sklonu izbornu volju silom redizajnirati na ulici.

Ova vlast nije ni narodna, ni demokratska, ni legitimna, ni ustavna, ni hrvatska, nego marionetska i izdajnička, tvrde pamfletisti Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata u svom proglasu kojim pozivaju na svehrvatski zagrebački politički happening. A ako je tomu tako, taj nenarodni režim treba rušiti svim sredstvima. Jer, narod je pogriješio, neuk, zaveden, krivo informiran, naivan i lakovjeran. Srećom da se probudio Čondić i brojni znani i neznani junaci koji nas, vođeni znalačkom desnicom svojih političkih sponzora, prosvjećuju nudeći bolju budućnost povratkom u goru prošlost. Mladež HDZ-a neoprezno i nezrelo javno razotkriva sponzorstvo svojih seniora, tjerajući svoga stranačkog šefa Ivu Sanadera da se, u ime demokratskog legitimiteta stranke, pravda kako izneseno prljavo rublje nije iz njegove vešarnice. Brzopletim juniorima hitro se priprijetilo i stegovnim mjerama, ali, osvjedočit ćemo se vrlo brzo, tek radi političke parade. Jer, što je Čondić bez HDZ-a, a Bartulić bez Čondića? Tek anonimci koje politika i ne primjećuje dok joj ne ustrebaju kao instrument za njezine ciljeve.