Smrt najmanje 23 bolesnika, koji su koristili dijalizu u hrvatskim bolnicama, nije nesretan slučaj. lako su neposredan uzročnik, čini se, loši dijalizatori, prošlotjedni pomor na aparatima za pročišćavanje krvi zapravo je rezultat činjenice da je Hrvatska u strašnom neredu. Ništa ne funkcionira kako bi trebalo. Na sve strane pucaju šavovi. Nesretnici koji su s dijalize otišli u smrt žrtve su komotnog i neodgovornog odnosa, ne samo u bolnicama nego i na najvišim razinama vlasti.

Užasavajuću količinu neodgovornosti otkriva i činjenica da je Ministarstvo zdravstva za tragediju masovnih razmjera saznalo u petak navečer, a još cijele subote u nekim se bolnicama radilo na dotadašnji način, s već poznatim posljedicama. Logičan je zaključak da se sve smrti u subotu nisu morale ni smjele dogoditi. Ministrica zdravstva će kao otežavajuću okolnost za promptno reagiranje navesti da su u nekim bolnicama faks-aparati subotom isključeni ili osoblje centara za dijalizu nije do njih dolazilo(?!).

O užasavajućoj neodgovornosti svjedoči i činjenica da nadležnima nije bilo nepoznata loša reputacija korištenih dijalizatora. Znalo se da su filtri američke tvrkte Baxter Ijetos u Španjolskoj skrivili smrt petnaestak osoba. Znalo se također da je nakon toga nekoliko evropskih zemalja obustavilo njihovo korištenje. Hrvatska se zadovoljila uvjeravanjima kako dostavljeni joj dijalizatori nisu iz “Španjolske serije”.

Užasavajuća količina neodgovornosti dade se prepoznati i iz činjenice da se u vezi s tragedijom nastavlja muljati, i to na najvišim adresama vlasti. Ministarstvo je bolnicama zabranilo davati bilo kakve informacije u vezi s onim što se dogodilo. Pokušavajući javnosti poturiti apaurin, premijer Račan jučer je novinarima izjavio da mu je ministrica zdravstva ponudila mandat na raspolaganje, ministrica Ana Stavljenić-Rukavina istodobno kaže da će na novinarsko pitanje o svojoj ostavci odgovoriti za nekoliko dana. Iz njenih se izjava dade vidjeti da se ona uopće ne osjeća odgovornom.

Nepodnošljiva neodgovornost izbija i iz jučerašnjeg premijerova obraćanja javnosti, kada je odgovornost za tragediju pokušao locirati samo na zdravstvene radnike i ustanove. Pa je tako inzistirao da se prvo mora utvrditi subjektivna, direktna odgovornost, govorio je o "odgovornosti onih koji su u bolnicama morali vidjeti da se nešto događa”, dok je za Ministarstvo rekao da je promptno i kvalitetno reagiralo. Iako je činjenica da se na svim razinama neoprostivo kasnilo. Također je činjenica da je ponašanje bolnica rezultat nesređenosti i lošeg funkcioniranja nadležnog Ministarstva. Njegova je odgovornost ukupna situacija u teško bolesnom zdravstvu. Masovna smrt korisnika dijalize nije nesretni incident u inače dobrom sistemu, nego je izraz i rezultat katastrofalnog stanja u zdravstvu.

Previše je mrtvih da bi krivnja mogla biti samo na proizvođačima dijalizatora i zdravstvenim radnicima koji su ih koristili. Svojim ponašanjem nakon tragedije koja se Hrvatskoj dogodila, u Vladi daju argumente za zaključak da mora otići ne samo ministrica zdravstva, nego bi konsekvence trebao povući cijeli Račanov kabinet. Pokazuje se da neozbiljnost i lepršavost kojom vodi zemlju ubire cijenu i u ljudskim životima.