Hoće li premijer Račan potpisati još jedan međudržavni ugovor koji će ostati mrtvo slovo na papiru, jer ga Sabor - kao ni u slučaju “piranskog sporazuma” sa Slovenijom neće moći podržati? To se pitanje posljednjih dana može čuti u diplomatskim krugovima u Zagrebu. Nepovoljne se prognoze odnose na Ugovor o suradnji i partnerstvu između Hrvatske i Italije. Piculino ministarstvo neformalno je ali ozbiljno zabrinuto da bi Račan mogao potpisati ponuđeni, za Hrvatsku problematičan sporazum. Posebno su, navodno, uznemireni jer je na njihova upozorenja premijer odmahnuo rukom.

Čini se iskreno uplašeni mogućnošću ponavljanja “slovenskog slučaja”, hrvatski vanjskoposlovnjaci sada otkrivaju - istina još uvijek povjerljivo i anonimno - da nedavni posjet predsjednika Italije Carla Azeglia Ciampija Hrvatskoj nije protekao onako idilično kako se to izvana činilo. Za svoja strahovanja iznose nekoliko argumenata.

Prvo, u pismima koja su prethodila Ciampijevom dolasku, službeni je Rim, između ostaloga, sugerirao promjenu hrvatskih zakona. Konkretno, zatraženo je mijenjanje zakona o denacionalizaciji u korist talijanskih optanata te brisanje iz hrvatskih zakona svih “diskriminirajućih odredbi”, bez preciziranja što se konkretno pod tim misli. Kada je Zagreb zatražio objašnjenje, ističući da je problem optanata riješen Osimskim sporazumom, a da se hrvatsko zakonodavstvo ionako prilagođava evropskim standardima, s talijanske su strane došla uvjeravanja da su pogrešno shvaćeni.

Drugo, desetak dana prije početka Ciampijeva posjeta ltalija je neočekivano dostavila svoj prijedlog sporazuma o talijansko-hrvatskoj suradnji u kojem se ponavljaju isti stavovi i intonacija. U ponuđenom dokumentu uopće se ne spominju sporazumi na kojima su se dosad zasnivali međusobni odnosi Italije i Hrvatske, prije svega oni iz Osima. Takav je Ugovor hrvatskoj strani bio neprihvatljiv, pa stoga nije ni potpisan.

Treće, za vrijeme posjeta Hrvatskoj talijanski je predsjednik-nabrajaju sada hrvatski diplomati - u svakom istupu ponovio instruktivno intonirano očekivanje o promjeni zakona o denacionalizaciji i brisanju “diskriminirajućih zakonskih odredbi”. Takvo držanje talijanskog gosta bilo je, navodno, i razlogom da njegov hrvatski kolega za zajedničkog posjeta Istri u jednom trenutku odstupi od pripremljenog govora i podsjeti na talijanski fašizam. Tako je predsjednik Mesič spomenuo da je lstra upoznala “zlo fašizma i pretjerivanje komunizma” te da iz povijesti obje strane imaju što učiti.

Jesu li, dakle, straahovi Piculinih suradnika opravdani, hoće li premijer Račan zaista, olako i nabrzaka, kako je to napravio sa Slovenijom, i sa Italijom uglaviti sporazum čije će se manjkavosti i problematičnost tek naknadno utvrđivati? Spremaju li se hrvatski čelnici s Rimom potpisati Ugovor o partnerstvu u kojem se sporazumi-međaši, koji su dosad uređivali odnose dvije zemlje, uopće neće spominjati? A što bi prešućivanje Osimskih sporazuma moglo značiti - nije teško pogoditi.