Međunarodna krizna skupina sa sjedištem u Bruxellesu do sada se više bavila stanjem, kad govorimo o jugoistočnoj europskoj regiji, u Bosni i Hercegovini i Srbiji / Je li analiza stanja u Hrvatskoj rezultat procjene da su pred službenim Zagrebom teški dani ili je posao naručen kako bi Komisiji EU-a bilo jasnije što realno opterećuje Račanov kabinet?

ZAGREB, 18. listopada - Međunarodna bi zajednica željela da sadašnja ili neka inačica sadašnje hrvatske administracije nastavi upravljati zemljom. Istodobno, zahtjevi i nevolje s kojima se suočava hrvatska vlada otežavaju ne samo ispunjenje preuzetnih međunarodnih obveza nego i njezinu opstojnost. Život zemlje je zasjenjen politizacijom pitanja procesuiranja ratnih zločina i suradnjom s Međunarodnim sudom. To samo po sebi ne bi moglo srušiti Račanov kabinet, ali ugrožava odnose u koaliciji. Kad se to, međutim, kombinira s teškim gospodarskim stanjem u zemlji, prijeti znatni pad podrške javnosti vladi peteročlane koalicije.

Sažeto, to je jedna od temeljnih procjena stanja u Hrvatskoj koju je 16. listopada objavila Međunarodna krizna skupina, ICG, sa sjedištem u Bruxellesu. Riječ je o nevladinoj skupini stručnjaka koja se do sada više bavila stanjem, ako govorimo o jugoističnoj europskoj regiji, u Bosni i Hercegovini i Srbiji.

Opredjeljenje da se pozabavi stanjem u Hrvatskoj može se tumačiti dvojako. S jedne strane, može biti riječ o procjeni da su pred službenim Zagrebom dramatični dani, a s druge strane da je istraživački posao naručen kako bi gremijima u Bruxellesu, dakle u Komisiji EU-a, bilo jasnije što realno opterećuje Račanov kabinet. Bez obzira o čemu je riječ, stajališta Međunarodne krizne skupine pozorno se čitaju i uvažavaju.

U zaključcima analize na više od trideset stranica ističe se procjena da je Vlada često razočaravajuće postupala prema svojim gospodarskim reformama i međunarodnim obvezama. Tomu nasuprot ističe se konstruktivna uloga Hrvatske u regiji, osobito u odnosima s Bosnom i Hercegovinom. Uočava se i značajan proces u demokratizaciji političkog i javnog života, kao i u ostvarivanju slobode medija. Istodobno, ostale su primjedbe za presporo ostvarivanje programa povratka srpskih izbjeglica, iako je Vlada nastojala poboljšati uvjete povratka. Suradnja s Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu i dalje je problematična, stoji u analizi, iako je sadašnja administracija pokazala više spremnosti nego prethodna.

Pri tom se mora naglašeno voditi računa da Zagreb, iako vrlo konstruktivno pristupa konceptu Pakta koji podrazumijeva regionalne gospodarske i infrastrukturne aspekte, isključuje političku integraciju.

ICG procjenjuje da bi sadržajno aktiviranje projekata u Paktu moglo proizvesti izravne koristi Hrvatskoj. To će označiti izravnu podršku hrvatskoj vladi u svim aspektima njezinih obveza i problema. Izravnije, aktivniji angažman u podršci hrvatskim projektima istodobno će pomoći Europskoj uniji u pitanjima proširenja u regiji.

Iako je Hrvatska, prema procjenama ICG-a, na početku dugog puta prema Uniji, iako je EU Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Hrvatskom samo dio opće strategije Procesa stabilizacije i pridruživanja »Zapadnog Balkana«, treba jasno osigurati individualni pristup svake zemlje u tom procesu. To je presudno za Hrvatsku jer ne želi biti svrstana u blok manje razvijenih balkanskih zemalja, ali i stoga što, kaže se u analizi, desno krilo hrvatskog političkog života uznemirava javnost, prozivajući međunarodnu zajednicu da, u suradnji s hrvatskom vladom, planira da se Hrvatska ponovno nađe u sastavu neke nove Jugoslavije. Stoga ICG sugerira dužnosnicima EU-a da to imaju na umu pripremajući s Hrvatskom primjenu novog ugovora.

Uvodni dio ove analize, kao i neke formulacije, mogle bi se podvrći kako semantičkom tako i sadržajnom problematiziranju. Temeljni dio počiva na analizama koje su mahom već objavljene u većini hrvatskih medija. Prvenstveno se odnose na ulogu i rekonstituciju desnog krila hrvatske političke scene. Procjenjuje se da je ključan argument u njihovu jačanju upotreba politizacije suradnje s Haaškim sudom. S druge pak strane, izravno se upućuje na neodlučnost premijera Račana u suočavanju s takvim oponentima.

Procijenjeno je da je kabinet potrošio previše vremena na svojevrsno koketiranje s desnicom, umjesto da ga je posvetio stvaranju pozitivnog javnog mišljenja prema obvezi procesuiranja ratnih zločina. Pri tom se ističe da se predsjednik države Stjepan Mesić izravnije očituje nego premijer Račan. Pojačani zahtjevi Suda, posebice nakon srbijanskog izručenja Slobodana Miloševića, odrazili su se na hrvatskoj političkoj sceni kao dobro sredstvo za jačanje napetosti. Osobito nakon zahtjeva za izručenjem generala Ademija i Gotovine.

Eksperti iz Bruxellesa procjenjuju da su i postupci premijera Račana pripomogli da se pitanje procesuiranja ratnih zločina nametne kao ključna politička tema kroz javno djelovanje desne manjine i senzacionalističkih novina. Iako su, prosuđuju u ICG-u, za većinu hrvatskog biračkog tijela daleko važnija socijalna pitanja. U takvim okolnostima, koalicija može biti dovedena u pitanje.

Ukratko, čitava je analiza usredotočena na tvrdnju da je za Hrvatsku važnije ubrzati prilagodbu EU reformskim prioritetima, definiranim u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, nego gubljenje energije i međunarodne dobre volje u problematiziranju detalja tog procesa. Jednostavno, članstvo u EU je strateški cilj, sve drugo je - samouništenje. S druge strane, ako EU pokaže spremnost da ubrza pregovore i pruži specifičnu pomoć za hrvatske pripreme u formaliziranju kandidature i eventualno članstvo u EU, to bi Zagrebu pomoglo. Jer, procesuiranje ratnih zločina tada bi u Hrvatskoj moglo biti shvaćeno kao logičan postupak u zadovoljavanju uvjeta za proeuropsku strategiju zemlje.

Parlamentarna koalicija, procjenjuje ICG, doživljava HSLS i njena lidera Dražena Budišu kao oporbenu stranu. Vrlo pedantno su pobrojani gotovo svi dosadašnji nesporazumi unutar koalicije, uz najavu mogućnosti da upravo HSLS prouzroči pad Vlade i otvori proces prijevremenih parlamentarnih izbora.