Unutarstranačka kampanja već je počela i u tome ne vidim ništa loše, ali možda bi bilo dobro napisati dokument u kojemu bi se precizirali uvjeti kampanje / Čemu zatvarati oči pred činjenicom da je počelo lobiranje određenih skupina za određenog kandidata?! Naš statut regulira neka osnovna pitanja, ali moralo bi se krenuti i korak dalje kako bi se lobiranje, koje je legitimno, stavilo u određen okvir pretpostavljenih pravila i minimalnog fair playa, kaže Herman

ZAGREB, 19. listopada – Iako se u HSLS-u dugo nije htjela ni prihvatiti niti priznati činjenica da unutar stranke postoje i djeluju različite skupine koje se međusobno nadmeću, pa i sukobljavaju, neki su događaji doveli do toga da se prizna »činjenično stanje«. Neki najviši dužnosnici HSLS-a idu i korak dalje, te predlažu formaliziranje frakcija, što nije neuobičajeno u strankama modernih demokracija. Prvi je tu mogućnost javno iznio dr. Vilim Herman, potpredsjednik HSLS-a i član Malog vijeća.

– Svojom idejom ne dovodim u pitanje riječki prijedlog nego samo mislim da sve detalje predizborne unutarstranačke kampanje moramo preciznije propisati. Čemu zatvarati oči pred činjenicom da je počelo lobiranje određenih skupina za određenog kandidata?! Naš statut regulira neka osnovna pitanja, ali moralo bi se krenuti i korak dalje kako bi se lobiranje, koje je legitimno, stavilo u određen okvir pretpostavljenih pravila i minimalnog fair playa.

– Nekoliko sam puta govorio o tome da se mora predvidjeti mogućnost postojanja frakcija. Kao ozbiljni ljudi koji djeluju u ozbiljnoj stranci moramo anticipirati neke događaje, pa onda i odgovarajuća pravila. To je pitanje političkog »know howa«. Postoji i druga mogućnost: da i nadalje guramo stvari pod tepih ili da imamo stanje u kojem će »politička borba« značiti ne samo pobjedu, odnosno poraz jedne skupine, nego i pravi obračun među njima. Duhu liberalne ideje, pa i kolektivnom duhu stranke koji treba njegovati, takav obrazac ne treba, dapače, ne smije postojati. To je, na kraju, nastojanje da se proturječni odnosi, pa i više od toga – konflikti, uklope u odgovarajuće mehanizme koji predviđaju i pretpostavljaju i proturječne odnose i konflikte.

– Moguće je razmišljati i na taj način, ali uklonimo iz našeg »sluha«, to jest političkog refleksa, onu vibraciju koja podsjeća na komunistička, odnosno totalitarna vremena, kad se suprotno nije dalo ni zamisliti. Nije, dakle, riječ o frakcijama koje trebaju djelovati nasuprot programa, nego je to pravo na izražavanje i drugačijeg mišljenja, ne dovodeći pri tome u pitanje temeljno načelo, jer o njemu ne smije biti dvojbi. Dapače, disciplina kao pretpostavka uspješnog funkcioniranja unutarnjih odnosa ne smije se dovesti u pitanje.

– Danas postoji iznimno opasna redukcija koja, otprilike, veli sljedeće: »Haag – da ili ne, što s generalima«?! Takva redukcija onda stvara sliku da se u HSLS-u nalaze skupine koje, s jedne strane, flertuju sa SDP-om, a s druge strane sa HDZ-om. Tu onda postoji jednostavno pitanje: a što je sa samim HSLS-om? Što je s njegovom autonomijom, što s njegovim identitetom? Prema tome, samo centar kao osnovni smjer može biti odgovor, ali tada centar kao politička orijentacija ne može ostati opće mjesto.

– O tome ja i govorim! Dakle, ne radi se o sukobu skupina koje su za SDP, odnosno HDZ, koje su »lijevo«, odnosno »desno«, koje pripadaju »sjeveru«, odnosno »jugu«... To je priča o tome da se jasno definira, bez fige u džepu, odnos prema ključnim pitanjima. Sve ostalo je samo vrludanje. Odnosno, to je nastavak rastakanja stranke na tezi: malo su u pravu »lijevi«, malo su u pravu »desni«. Ja sam gotovo siguran da golema većina HSLS-ovaca želi srednji put, put političkog centra, s jasno definiranim stajalištima.