Šibenčani su, napokon, došli kraju krizi vlasti u gradu koja se uporno, dva mjeseca, vukla poput trakavice, oduzimajući i zadnji dah života posustalom Šibeniku. Gradska koalicija združenih snaga SDP-a, HNS-a, HSS-a i Nezavisne liste Ivana Medića dobila je bitku s umješnim hadezeovskim političkim trgovcima. Sva je nevolja u tomu što je i sama morala "kupovati" lojalnost, ne tudjega, nego vlastitog vijećnika. Vlast je preuzela s minimalnom većinom - 13 od ukupno 25 gradskih deputata, da bi se u rekordnu roku od dva politički sušna ljetna mjeseca našla praktično pred "otkazom". HDZ je s deset svojih vijećnika koaliciji nametnuo test izdržljivosti, zahtijevajući da se glasuje o nepovjerenju vladajućoj lokalnoj nomenklaturi koja je izgubila, kako su tvrdili, potporu većine u Gradskom vijeću.

Restrukturiranje gradske vlasti oporba je prizivala oslonjena na jednoga nezavisnog vijećnika ( Antu Gašperova Čaču), jednog iz redova HSLS-a (Željko Burić), ali i jednog s liste SDP-a (Stipe Belak). Jednokratno prestrojavanje HDZ je pokušao iskoristiti nelegalnom smjenom vlasti (kako je to okvalificiralo Ministarstvo pravosudja...), potom slijedi prva "uvjetovana", a onda i neopoziva ostavka vijećnika Belaka. Koalicija ponovno dobiva svoj presudni 13. mandat, a šibenska priča o promiskuitetnosti u politici svoj epilog.

Nešto ranije kroz isti su žrvanj samljeveni i glasovi birača u Zadru, gdje je Renata Peroš, nezavisna vijećnica s liste Stanislava Antića, svoj mandat donijela na dar HDZ-u, ustoličujući ga ponovno na vlasti. Uvjerljivijim "političkim trgovcem" i u Dubrovniku se pokazao HDZ, pridobijući deceovca Nikolu Obuljena za novi savez, dok se SDP samo iskompromitirao flertujući s njime uz (pre)visoke uloge. Splićani tek trebaju izlicitirati svoje cijene, a u igri su doista kojekakve opcije jer se sve ove groteskne političke bitke ionako vode za njih, a ne za nas.

Mnogi tvrde da je vlast veća naslada i od seksa. Uostalom, oni koji je se domognu u prilici su kupiti sve užitke na ovome svijetu, pa i onaj seksualni. Vlast proizlazi iz politike, a kako je ona odavna proglašena vrhovnom prostitutkom, seks bez ljubavi posve joj je imanentan. Tamo gdje je politika privilegij ekonomski neovisnih i već po sebi (financijski) moćnih, prostituiranje je prokazano kao eksces koji takve diskvalificira iz političkog života. Kod nas, medjutim, postoji (legalni) politički promiskuitet kao uvriježena praksa ( bez sankcija), i još ga k tome financiraju porezni obveznici (birači). Izbori su pri tom tek demokratska fasada kojom se pokriva bezočna politička obmana. Laž caruje kao jedina istina, a poštenje i konzekventnost u politici kao utopija. Ako je točno da je HDZ svojedobno SDP-ovu prvaku u Zadru, Romanu Meštroviću, nudio "nogometaški transfer" od 750 tisuća DEM, onda se ne treba čuditi sveprisutnoj beskrupuloznoj jagmi za vlašću. Možda se jedino treba čuditi Meštroviću koji je sirenskom zovu novca suprotstavio, kako kaže, svoj etički kodeks, spremniji dočekati političku mirovinu sa sačuvanim moralnim integritetom nego odebljalim bankovnim računom. A za novac koji se u tim tajnovitim političkim transferima obrće nitko i ne pita otkud je, i to u državi čiji proračun može spasiti samo "humanitarna pomoć".