Kako se postaviti prema terorizmu - o tome mora brinuti ne samo velika Amerika, nego su i hrvatski građani sve češće suočeni s pitanjem kako se nositi s domaćim talibanima. Da se u Hrvatskoj ne zna kako postupati s nasilnicima, pokazao je i nedavni vulgarni madrac-ispad u Hrvatskom saboru. U prvom trenutku incident se, posve krivo, pokušao dedramatizirati, macho-prostakluk interpretiran je kao skoro nevina pošalica jednog vrckavog sabornika. Tek mnogo kasnije SDP-ove su se zastupnice dosjetile pravog načina - pozvale su na bojkot svoga kolege koji se ne zna pristojno i civilizirano ponašati. Ne žele ga slušati dok ne savlada demokratsku školicu da se i najljući politički stavovi moraju iznositi bez vrijeđanja političkih protivnika.

Možda će se sa zadrškom naći pravi odgovor i na mini-talačku krizu, koju su izazvali mrki i u ramenima široki drugari notornog Liovića, kada su u svojim prostorijama novinarima zapriječili izlaz i njihovo puštanje uvjetovali garancijama da će se o njihovim pressicama izvještavati na njima poželjan način. Novinarsko je društvo reagiralo, ali umjesto verbalne osude, jedini je pravi odgovor na takvo nasilničko ponašanje medijska blokada. Novinari bi solidarno morali bojkotirati one koji se prijeteći spram njih postavljaju.

Povodom današnjeg prosvjeda u Zagrebu, koji ima ambiciju odzvoniti samrtni pozdrav aktualnoj vlasti, Zagrepčani su pozvani na “toleranciju, razumijevanje i strpljenje”. Gradski oci dobro shvaćaju da je većinsko raspoloženje u Zagrebu kontra političkih derneka kakvim se pod prozore dovodi. Gradonačelnik Bandić nije ovih dana našao vremena da posjeti zagrebačke bolnice ni obitelji umrlih pacijenata, vjerojatno zato jer je okupiran iskazivanjem dobrodošlice Čondićevim prosvjednicima. Gostima koji dolaze, između ostalog, i s ambicijom da Zagrepčanima donesu političko prosvjetljenje, stavit će na raspolaganje sve što su tražili, s video-zidom kao krunom uslužnosti. Bandić se po prilici drži kao Arlović koji se na isti način u Saboru ponio prema madrac-siledžiji i njegovoj žrtvi. lstodobno, druga SDP-ova frakcija, od Antunovićke do Vidovića, sudionike demonstracija, prema kojima Bandić pokazuje maksimalnu ljubaznost, proglašavaju kreatorima rajhstagovskog scenarija. Najmanji je problem u tome što se SDP sam sa sobom ne može dogovoriti.

Stvari su mnogo ozbiljnije. Jučer je u ovim novinama Hans-Georg Fleck, voditelj ureda Zaklade Friedrich Naumann ustvrdio da Hrvatska podsjeća na Weimarsku Republiku. Po njemu, određeni događaji u zadnjih devet mjeseci u Hrvatskoj slični su onima iz Njemačke dvadesetih godina prošlog stoljeća. Fleck je uvjeren da Hrvatska neće dobiti svoga Hitlera, ali sa zabrinutošću govori o opasnom problemu - nesposobnosti uspostave stabilnosti i mira u hrvatskom društvu. Kao glavni remetilački faktor on vidi ponašanje određenih skupina, koje, javno demonstrirajući nepoštivanje legalno izabranih političkih predstavnika, destabiliziraju demokraciju.

Upravo objavljena analiza Međunarodne krizne skupine o stanju u Hrvatskoj također tvrdi da je aktualna vlast tolerantna prema nedemokratskom ponašanju i ne zna se nositi s desnim prijetnjama. Vrlo cijenjena nevladina skupina stručnjaka, sa sjedištem u Bruxellesu, najavljuje dramatiziranje hrvatskih prilika. Uz često razočaravajući odnos prema gospodarskim reformama i međunarodnim obavezama, aktualnoj se Vladi zamjera i nedovoljna odlučnost u suočavanju s desnim oponentima. Tvrdi se da je Račanova ekipa previše vremena potrošila na koketiranje s desnicom, a i premijerovi postupci - ocjenjuju eksperti iz Bruxellesa - pripomogli su tome da se procesuiranje ratnih zločina nametne kao kljućna politička tema. Mada su za većinu Hrvata bitnije one socijalne.