Večernji list: 22. 10. 2001.

STANOVANJE U EUROPI

TKO SVE MOŽE DOBITI GRADSKI STAN U EUROPSKIM GRADOVIMA

Vani gradske stanove dobivaju beskućnici, kod nas dužnosnici

Dogodi li se u Njemačkoj da netko tko ne ispunjava uvjete useli u subvencionirani stan, biva izbačen ili mora nadoplatiti razliku do tržišne cijene

Smještanje raznih zaslužnika u gradske stanove bez ikakvih pravila i daleko od očiju javnosti kod nas je praktički diskrecijsko pravo ljudi na vlasti, dok takvo što u zapadnoeuropskim gradovima nije ni u svijesti ljudi, a kamoli u dosegu političara. Zaključili smo to nakon što smo usporedili kako se gradskim stambenim fondovima upravlja u Beču, Rimu, Londonu, Berlinu i Kölnu te u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Dubrovniku.

U inozemstvu su beskućnici i ljudi lošijeg socijalnog statusa osnovni korisnici gradskih stanova. Visoki državni dužnosnici u Beču i Londonu mogu dobiti stan na korištenje, ali isključivo dok im traje mandat. Odlaskom s funkcije uredno napuštaju i društvene stanove. Rim daje dio stanova na korištenje, primjerice, sveučilišnim profesorima ili javnim kulturnim djelatnicima koji privremeno borave u talijanskoj metropoli, ali oni plaćaju ekonomsku cijenu stanarine.

U Austriji stranke jednoglasne o stambenoj politici

Zanimljivo je da su u Austriji međusobno suprotstavljene političke opcije jednoglasne upravo u pitanju rješavanja stambenog problema socijalno ugroženih. Nakon odlaska s dužnosti i ujedno izlaska iz bečkih gradskih stanova, tamošnji se dužnosnici, zahvaljujući dobrim primanjima, ne natječu za općinske stanove. Propisi dopuštaju da državljani stariji od 17 godina te izbjeglice i azilanti koje priznaje država mogu podnijeti zahtjev za dodjelu općinskog stana. Grad i pokrajina Beč imaju u vlasništvu oko 220.000 stanova, od kojih se oko 23.000 godišnje dodijeli austrijskim građanima.

Više od 600 zastupnika londonskog parlamenta dobiva naknadu za stambene troškove u Londonu i sami se brinu o svom smještaju. Britanski sustav potiče građane na kupnju stanova, pa su još početkom prošloga stoljeća nastale posebne stambene zadruge "Building Society" koje su se specijalizirale za izdavanje stambenih kredita pod uvjetima povoljnijim nego u bankama. Prije su čak i općine davale stambene kredite uz minimalne kamate. Londonska gradska vlada uopće nema svoga stambenog fonda, već stanovima u cijelom Kraljevstvu raspolaže nacionalna vlada. Općine su zadužene skrbiti da najugroženije obitelji dobiju stan, a londonske općine ulažu više od 500 milijuna funti godišnje (blizu šest milijardi kuna) u gradnju ili obnovu stanova i kuća. Novac se dijelom namiče i poticanjem stanara u društvenim stanovima da nakon pet godina otkupe stan u kojem žive, po cijeni znatno nižoj od tržišne.

Rim ima oko 50.000 stanova ukupne vrijednosti oko 9000 milijardi lira (deset milijardi njemačkih maraka). U većini žive socijalno ugrožene osobe. Za razliku od javnih osoba koje korištenje rimskih gradskih stanova plaćaju po ekonomskoj cijeni, socijalno ugroženi plaćaju niže stanarine. Treća kategorija rimskih stanara, prema zakonu još iz tridesetih godina, policijaci su i općinski službenici.

Njemački gradovi socijalnu stambenu politiku vode preko gradskih društava za gradnju stanova. Berlin ima 16 takvih društava koja raspolažu s gotovo 400.000 stanova, a to je gotovo 21 posto ukupnog stambenog fonda u gradu. Köln ima dva društva sa 42.000 stanova, pa raspolaže sa 10 posto svih stanova u gradu. Najamnina za gradske stanove niža je nego na tržištu, a najveći se dio nudi građanima preko oglasa. No za najam stanova građenih subvencijama potrebne su potvrde o niskim primanjima, a postoje i odredbe o minimalnom broju osoba koje mogu useliti u stan određene veličine. Dogodi li se slučajno da netko tko ne ispunjava uvjete useli u subvencionirani stan, u kratkom roku biva izbačen iz njega ili pak mora nadoplatiti razliku do tržišne najamnine.

Ništa od revizije u Zagrebu

Rijeka je svojih 2000 stanova uselila na temelju vrijedećih propisa i kriterija, od kojih su najvažniji socijalno-ekonomski. U najviše od 3000 osječkih stanova još su prognanici, a Pododjel za stambeno gospodarstvo grada Osijeka kontrolom je ustanovio da je u čak 73 stana provaljeno i u njima ljudi žive bespravno. Još je 48 stanova čiji su stanari izgubili prognanički status, a 60 izbjeglica ima tek privremeno rješenje za korištenje. Dubrovnik ima 150 stanova u kojima žive hrvatski ratni vojni invalidi i socijalno ugroženi. Samo dva stana Dubrovnik je dao mimo tih kriterija: u jednom je obitelj s teško bolesnim djetetom, a u drugom dubrovačka kazališna glumica.

Najdrastičniji je nered u zagrebačkom stambenom fondu, u kojemu su 9584 stana. U čak 1313 stanova nasilno je useljeno, a 233 ih čuvaju birana imena političara i javnih djelatnika. Socijalno ugrožene obitelji su u 1134 stana, a ovih dana dobit će ih još 48 iz te kategorije. Godinu i pol dana nova je gradska vlast samo najavljivala strogu reviziju, potom i prodaju dijela stanova. No, nisu uspjeli još ništa napraviti, što potvrđuje da je riječ o još jednom u nizu društvenih defekata tipičnih za domaće podneblje.

Ro. Kovačević, A. Janković, S. Tomašević, Ž. Toth, S. Herek, M. Rilović, N. Koščić, Ž. Mandić