Njegovi kineski i ruski kolege Jiang Zemin i Vladimir Putin htjeli su biti sasvim precizni i, poslije svog posebnog sastanka, rekoše da žele da američki udari na Afganistan završe što je prije moguće kako bi se moglo prijeći na traženje političkog rješenja i pod okriljem Ujedinjenih naroda stvoriti koalicijsku vladu u kojoj će biti sve etničke grupe Afganistana spremne vratiti se miru. »Pod okriljem UN-a« ne samo zato što bi mirovne snage svjetske organizacije održavale red i sprečavale građanski rat, nego i stoga što Kina i Rusija, kao stalne članice Vijeća sigurnosti, mogu vetom utjecati na odlučivanje i spriječiti svaki američki potez koji im ne bi odgovarao.

U deklaraciji se pozivaju članice APEC-a da prihvate financijske mjere, pa i sankcije kako bi se onemogućilo financiranje terorista, potom da surađuju u poboljšanju sigurnosti u zračnom prometu, te da ubrzaju stvaranje međunarodne mreže elektronske carine. Također se traži suradnja kako bi se - u hitnim slučajevima - osigurala odgovarajuća opskrba naftom i plinom. To još jednom potvrđuje da je zapravo nafta u pozadini svih važnijih zbivanja u današnjem svijetu.

Kina i Rusija, poslije Drugoga svjetskog rata prvi put zajednički podržavaju tako važnu i opasnu američku vojnu akciju. U zamjenu, očekuju novo i dodatno razumijevanje za svoje obračune s muslimanima u Čečeniji, odnosno Xinjiangu, za koje tvrde da su teroristi.

U oba je slučaja, Bushova administracija čini se spremna na važne ustupke. Na primjer, razmatra da prema hitnom postupku ukine zabrane na prodaju američke vojne opreme Kini i da ubrza primanje, još nespremne, Rusije u Svjetsku trgovinsku organizaciju.

No, i među Amerikancima čuju se sve ozbiljnija upozorenja na opasnosti od sadašnjeg novog dijeljenja karata. Iskusni William Safire (u prošlosti, pisac govora konzervativnog predsjednika Richarda Nixona, a potom kolumnist The New York Timesa), savjetuje da se Kini i Rusiji ne dopusti uvlačenje Amerike u trojne sastanke, nego da se ostane samo na bilaterali. Tvrdi da Jiang želi iskoristiti sadašnju krizu kako bi opravdao kineske pritiske na Tajvan, Tibet i Ujgure u Xingjiangu, dok Putin vidi šansu da iznova napadne Čečene i ščepa Gruziju.

Iako kineska podrška američkim potezima u središnjoj Aziji može biti važna, The Washington Post upozorava kako je Washington u opasnosti da ode predaleko i dopusti protuterorističkoj suradnji dominaciju nad ostalim bitnim američkim interesima. A ugledni list među tim interesima nabraja prekid prodaje kineskih raketa i nuklearnih materijala drugim, osobito nepouzdanim državama, obranu demokracije na Tajvanu od kineske agresije i promicanje većih sloboda i ljudskih prava u Kini. Na niti jednom od tih područja Kina nije spremna na ustupke niti se pridržava obećanja da će nadzirati izvoz raketne tehnologije.

Na sastancima u Shanghaiju, borba protiv terorizma zasjenila je gospodarske teme, koje su inače osnovni sadržaj APEC-a, jer zemlje okupljene u tom tijelu obavljaju više od pola svjetske trgovine. A terorizam nije smio zasjeniti gospodarstvo, jer sadašnji zastoj pa i kriza svjetskog gospodarstva smanjuje javnu podršku daljnjem otvaranju tržišta, podgrijava prosvjede protiv globalizacije, a upravo negativnosti globalizacije daju teroristima (i onima koji traže objašnjenja za njihove postupke) neka od najuvjerljivijih opravdanja za bezumne akcije.

Tomislav Butorac